TKO JE BIO ROČKI PLOVAN, POP GLAGOLJAŠ PREMINUO 1551..GODINE?

16. Listopad, 2003 - 13:41

Prije nekoliko godina u časopisu “Nova Istra” pokušao sam odgovoriti na pitanje Gdje i kada je umro pop Šimun Greblo, pisac iz Roča?.1 Na temelju mišljenja dr. Josipa Bratulića da je Šimuna Grebla na mjestu župnikovanja u Roču naslijedio njegov sin pop Jeronim Greblo 2 , i glagoljskog zapisa iz 1551. godine: Bêše pozabili sp(u)di ki davaju v(i)na / spud. A. (1) Veliku srêdu Velikog tiedna / i kada preminu pl(o)van ča e vsega sp(u)di. V. (3)3 zaključio sam:

“Prihvatimo li Bratulićevo mišljenje da je Jeronim Greblo sin Šimuna Grebla koji ga je naslijedio u ’književnom radu i župnikovanju’, onda preminuli plovan, kojega spominje zapis iz 1551. godine, nije mogao biti nitko drugi do Šimun Greblo.“4 Dakle, taj zaključak uvjetovao sam ispravnošću Bratulićeve tvrdnje. Ako je Bratulićeva tvrdnja točna, onda je i zaključak valjan. U slučaju netočnosti Bratulićeve tvrdnje, ni moj zaključak nije pouzdan.

Na temelju toga zaključka i glagoljskoga zapisa iz 1551. godine, dr. Antonija Zaradija Kiš zaključuje da je Šimun Greblo preminuo 25. ožujka, tj. na Veliku srijedu Velikoga tjedna 1551. godine 5 , te da je “spomenutu bilješku moguće objasniti kao objavu smrti”6 Šimuna Grebla. Međutim, na temelju gornjeg zapisa teško je sa sigurnošću izreći takvu ustvrdu. Zapis nam jednostavno govori da zapisivač i tadašnji starješina, prigodom popisa troškova vina, “bêše pozabili” zapisati troškove vina koje je bratovština imala na “Veliku srêdu, Velikog tiedna” (spud vina koji se svake godine na taj dan dijelio braćenicima) “i kada preminu pl(o)van” (dva spuda vina), pa su te troškove – tri spuda vina, dopisali na kraju godišnjega izvješća o potrošnji. Što se pak tiče shvaćanja toga zapisa kao moguće svojevrsne objave smrti Šimuna Grebla, smatram potrebnim napomenuti da se u bratovštinskim knjigama bilježe prihodi i rashodi bratovština, pa je i “plovanova” smrt zabilježena samo zato što je trebalo pobliže evidentirati zašto su potrošena dva spuda vina, i tu zaista ne može biti govora o nekakvoj objavi plovanove smrti, nego samo o objašnjenju za koju je prigodu potrošeno spomenuto vino.

Kada se zna da bratovštine izrađuju svoje godišnje izvještaje za vrijeme u kojem je pojedini starješina upravljao
bratovštinskom imovinom, a to je za spomenutu bratovštinu u konkretnom slučaju bilo razdoblje od sv. Bartolomeja 1550. do sv.
Bartolomeja 1551. godine, onda nam gornji zapis jedino pouzdano govori da je “plovan” preminuo u tom razdoblju – i ništa
više. Svako drugačije zaključivanje više je ili manje nepouzdano.

Kada sam se – u radu “Kada i gdje je umro Šimun Greblo, pop glagoljaš i pisac iz Roča” – opredijelio za godinu 1551., tako sam postupio:

– zato što je dotični glagoljski zapis izrađen u rujnu 1551. godine;

– zato što sam time želio pobliže ispraviti ranije prihvaćeno netočno mišljenje da je Šimun Greblo umro 1533. godine ili neposredno poslije;

– zato što je vjerojatnost da je smrt nastupila 1551., a ne 1550. godine, ipak znatno veća.

Opredjeljujući se za 1551. godinu kao godinu plovanove smrti, nisam isključio mogućnost da se to možda dogodilo na Veliku srijedu Velikoga tjedna (25. ožujka 1551.), ali se iz spomenuta zapisa to ne može pouzdano tvrditi.

Imamo li kod toga u vidu činjenicu da se nabrajajući troškove vina najprije navodi trošak na Veliku srijedu, a tek potom trošak prigodom župnikove smrti – što bi mogla biti logična posljedica kod utvrđivanja redoslijeda nastalih troškova, utoliko prije što je spomenuti zapis naknadno upisan na kraju izvještaja o “špendii” za 1551. godinu – onda bi se moglo zaključiti da je vrijeme smrti plovanove bilo između 25. ožujka i konca kolovoza 1551. godine, ali i to bi bila pretpostavka koju je nemoguće pouzdano dokazati iz sadržaja toga glagoljskoga zapisa.

Kada sam pisao spomenuti prilog o Šimunu Greblu, nije mi bilo poznato da je Josip Bratulić u ponovljenom izdanju svoga rada “O hrvatskom književniku Šimunu Greblu”7 , napustio prvobitno mišljenje da je Šimuna naslijedio pop Jeronim Greblo u “književnom radu i župnikovanju”. U ponovljenom izdanju izraz “u književnom radu i župnikovanju” zamijenio je izrazom “u književnom radu i u popovstvu”. Time je otpala tvrdnja da je Šimun Greblo bio ročki župnik, a moj zaključak: “Prihvatimo li Bratulićevo mišljenje da je Jeronim Greblo sin Šimuna Grebla koji ga je naslijedio ’u književnom radu i župnikovanju’, onda preminuli plovan, kojega spominje zapis iz 1551. godine, nije mogao biti nitko drugi do Šimun Greblo” – gubi svoje bitno uporište.

Bratulić za svoju izmjenu nije dao nikakvo obrazloženje. O razlogu zašto je tako postupio, možemo samo nagađati. Najvjerojatnije je tu izmjenu unio zato što se u nijednom sačuvanom, dosad poznatom, glagoljskom zapisu Šimun nigdje ne spominje kao župnik–plovan. Iz istoga sam razloga u spomenutom radu uvjetno prihvatio Bratulićevo mišljenje, a to sam i kasnije potvrdio u jednom pismu dr. Alojzu Jembrihu, jednome od recenzenata knjige Šimun Greblo i njegovo tumačenje muke Kristove, autorice Antonije Zaradije Kiš: – “Bez obzira je li moja tvrdnja o datumu smrti Šimuna Grebla ispravna ili ne, ostaje ipak činjenica da je ona bila neposredan povod što su Katedra Čakavskog sabora… i tiskara Josip Turčinović… prihvatili tiskanje… Greblove knjige… što će nesumnjivo pripomoći boljem upoznavanju rada i djela Šimuna Grebla… i popularizaciji glagoljske kulture u Istri”.8 Međutim, činjenica da se u sačuvanim glagoljskim zapisima Šimuna ne spominje kao plovana još uvijek ne mora značiti da on to nije bio. Za tu tvrdnju trebalo je potražiti druge pouzdane izvore.
Pitanje kada i gdje je umro pop Šimun Greblo ponovno je otvoreno i ovisno o odgovoru na pitanje: Tko je bio “preminuli plovan” kojega spominje glagoljski zapis iz 1551. godine?

Pouzdano se znade da su 1580. godine u Roču uz župnika bila i tri kapelana.9 Kakva je situacija u tom pogledu bila krajem XV. i u prvoj polovici XVI. stoljeća, ne znam, međutim iz “Knjige računa...“ znamo da je u Roču u župnoj crkvi Sv. Bartolomeja pored Šimuna Grebla “beneficijan” bio i domin Ilija Pećarić.

U namjeri da odgovorim na ranije postavljeno pitanje: Kada i gdje je umro Šimun Greblo, pop glagoljaš i pisac iz Roča?, potražio sam odgovor na nov upit: Tko je bio domin Ilija Pećarić?

Koliko mi je dosad poznato, o životopisu popa Ilije Pećarića nitko nije pisao. Sve što o njemu znamo, mimo zapisa iz “Knjige računa bratovštine (crkve) i općine Roč”10 , nalazimo sačuvano u usputnim zapiscima na marginama Ročkog misala i Brevijara Vida Omišljanina. Imajući to u vidu, ovdje donosim te zapise s ciljem da olakšam uvid u podatke koje nam daju o životopisu popa Ilije Pećarića:

a/ Ročki misal (Beč, ONB, Codex sla. 4)

–. Č. U. P. Ž. (1497.) miseca oktemra dan. E. (6) kada ja pop Grgur iz Sena povezah’ sie k’nigi crikvi svetoga Bartolomêê v gradi Roči, budući farman’ tu gospodin Iliê z Bribira i g(ospo)din’ Šimun Greblić, … 11 –. Č. F. K. G. (1544.) Sie pisa Anton žakan Vidić, ki staše poli popa Ilie.12

b/ Brevijar Vida Omišljanina (Beč, ONB, Cod. sla. 3)

– Va ime H(risto)vo. Č. F. V. (1503.) let’ obrêzaniê, togoe envara d(a)n. Ï. (10) vzveličen v H(rist)i g(ospodi)n g(ospodi)n Petar Bonomi, biskup i knez Tržašćanski i pr(oča)ê pride totu prvi svoi vižitacii i s(ve)tu misu solemne na oltar S(ve)toga Bartolomia v hvalu višneza (!) prikaza i oltar v cr(e)kvi sv(e)t(o)ga Petra krsti k moćem, ke behu prvo v nurti bili, pripoloži moći s(ve)tih Matia apos(to)la i ev(ange)l(i)sta s(veto)ga Fabiêna, s(ve)t(o)ga Krstofora i v ljubvi s(ve)t(o)i nas’ pokrepiv s slugami svoimi zdrav odide mei kemi… bêh ê pop Iliê Pećarić, rodom z Bribêra, b(e)neficien tu, … I ê pop Ilia svrševah v tom beneficii let. Ï. (16)… A beše tada let od roistva moega. K. A. (41), m(e)s(e)ci. E. (6)...13 I ošće na. Č. F. I. D. (1525.) rečeni g(ospodi)n bi totu pri nas maê d(a)n. Ï. G. (14) i krsti crek(v)i s(ve)te Eleni i oltar v Brgudci, i postavi moći v križ sv(e)te Marie s(ve)toga Filipa apustola i s(ve)t(o)ga Martina i s(ve)t(o)ga Antona opata. I ê pop Iliê bih stal totu let. L. (50) tere. E. (6)...14
Na. Č. F. K. E. (1546.) rečeni g(ospodi)n biskup prestavi se ijuliê na d(a)n. D. Ï. (15). G(ospodi)n Bog dai mu pokoi. Amen. Ja pop Iliê pisah sie.15

c/ Knjiga računa bratovštine (crkve) i općine Roč 1523., 1611. i 1566.–1628. (HAZU, II c 56)

– V H(risto)vo ime amen. Č. F. I. V. (1523.) ijulêê d(a)n’. I. (20). V’ vrime redovniki bene(f)icênih’ v Roče domina Ilie Pećarića i domina Simuna Grebla i vrime starešini crkve S(veto)ga Bartolomêê sadê v Roče Êkov’ Busić i Ivan Greblić bêše učenena sêda v kore crkve S(veto)ga Bartolomêê i balador v crkve i d’va rmara v sakrêštii, i to s voljuvsih braćeniki rečene c’rkve od meštra
Eronima maraguna z Benetak…16
Tim glagoljskim zapisima pridružujem i odluku Mletačkog Senata iz 1535. godine:

d/ Odluka Mletačkoga Senata – 1535, 25. rujna – Poklonjeno je svećeniku Iliji, župniku Roča i nasljednicima 15 dana (tornate) zemlje Rašporskog kapetanata, smještene na granici Roča, u kontradi Crnograd. Ali budući da ovaj poklon nije učinjen s odobrenjem ovog Savjeta, povučen je. S obzirom da on traži povrat tog imanja barem u najam, odlučuje se da Rašporski kapetan i nasljednici moraju gore rečenom patru Iliji dati u najam gore rečenih 15 dana (tornate) samo za njegova života, s obvezom da svake godine plati Rašporskoj kancelariji, ono više što će dobiti koristi od njih. Godine 1534. odnosno 1535.17

S obzirom na te usputne marginalne zapise u Ročkome misalu i Brevijaru Vida Omišljanina, kao i zapise u Knjizi računa, koji su se sačuvali do danas, znamo da se pop Ilija Pećerić rodio u Bribiru u srpnju 1461. godine i da se kao dječak doselio u Roč 1469. godine. Tu je, po svemu sudeći, završio školovanje i dobio beneficij u župnoj crkvi Sv. Bartolomeja 1487. godine. Je li tada postao ročkim župnikom, ne možemo tvrditi, međutim sigurno je da je 1497. godine u Roču obavljao funkciju “farmena”. Što znači funkcija “farmen”?

Za naziv farman akademik Branko Fučić u knjizi Glagoljski natpisi daje obrazloženje da je to “titula za župnika u sjeveroistočnoj Istri”18, međutim nešto kasnije, u radu “Buzeština 1580. Kulturno povijesna slika prema Valierovoj apostolskoj vizitaciji”, kaže i sljedeće: “O buzetskoj općini ovisna su dušobrižnička mjesta Sovinjak i Vrh koji se crkveno–pravno tretiraju kao beneficij s pastoralnim obavezama (beneficium cum cura animarum), stoga svećenici u tim mjestima ne mogu imati titulu župnika (plovana) nego su oni samo rektori crkve, a za taj njihov status postoji lokalni termin njemačkog porijekla “farman”’.19 Dakle što je “farman”? Je li on župnik – plovan ili samo rektor, skrbnik, dušobrižnik, ili oboje?

Možda nam odgovor na to pitanje u konkretnom primjeru daje odluka Mletačkoga Senata od 25. IX. 1535. godine iz koje razaznajemo da je 1514. godine Venecija darovala “prete Elia, piovano di Rozzo ed eredi” s petnaest dana nekog zemljišta u kontradi ročkoj, koji mu je 1535. godine oduzela i predala u doživotni najam. Odluka nedvosmisleno potvrđuje da je pop Ilija Pećarić 1514. godine bio župnik u Roču, pa bismo temeljem toga mogli zaključiti da naziv “farman” u to doba u Roču znači isto što i župnik – plovan.

Posljednji zapis popa Ilije Pećarića, na stranicama Brevijara Vida Omišljanina, bilježi smrt tršćanskoga biskupa Petra Bonoma 15. lipnja 1546. godine, što nam potvrđuje da je tada – 1546. godine – još uvijek bio živ. Imajući to u vidu, a polazeći od činjenice da su se ročki župnici birali doživotno, “preminuli plovan” kojega spominje glagoljski zapis iz 1551. godine jamačno je bio pop Ilija Pećarić, a ne, kako sam ranije pretpostavljao, Šimun Greblo koji, prema tomu, nije ni mogao biti ročkim župnikom. Ako je ta ustvrda točna (nema razloga da u nju sumnjam), Ilija Pećarić rođen je u Bribiru 1461. godine, a umro u Roču 1551. Živio je dakle 90 godina, a ako je 1487. godine, kada je dobio beneficij u župnoj crkvi Sv. Bartolomeja, istodobno postao i ročkim župnikom, onda je u Roču župnikovao 64 godine.

I na koncu, ponovno se vraćam ’našemu’ Šimunu Greblu. Iz dosad poznatih zapisa sigurno se može tvrditi da 4. kolovoza 1539. godine, nadnevak njegova posljednjeg zapisa u Knjizi računa, možemo uzeti kao terminus ante quem non njegove smrti. Možda nećemo pogriješiti ako kažemo da se 10. listopada 1547. godine, dan kada je pop Jeronim Greblo prodao Šimunove knjige dominu Mateju Mejaku, može uzeti kao terminus post quem non njegove smrti.

1 Dražen VLAHOV, Kada i gdje je umro Šimun Greblo, pop glagoljaši pisac iz Roča, “Nova Istra”, br.2 –3/1999.

2 Josip BRATULIĆ, O hrvatskom književniku Šimunu Greblu, “Istarski mozaik”, 1/1969.

3 Knjige računa bratovštine (crkve) i općine Roč 1523.–1611. i 1566.–1628. godine: HAZU, sig.II c 56, f.26r.

4 Vidi bilj.br.1.

5 Antonija ZARADIJA KIŠ, Šimun Greblo i njegovo tumačenje Muke Kristove (1493.), Pazin 2001.

6 Isto, str.19.

7 Josip BRATULIĆ, Istarske književne teme, Pula 1987.

8 Državni arhiv u Pazinu, pismo od 13.lipnja 2001.

9 Branko FUČIĆ, Buzeština 1580. Kulturno povijesna slika prema Valijerovoj apostolskoj vizitaciji, “Buzetski zbornik”, 17,str.83.

10 Vidi bilj.br.3.

11 Zapis je na stranicama Ročkog misala zabilježio pop Grgur Kraljić, profesionalni knjigoveža iz Senja, koji je od 1497. do 1502. boravio je u Istri (Beram, Draguć...) radi uveza starih oštećenih glagoljskih knjiga, među kojima Ročkoga misala tada u vlasništvu župne crkve Sv. Bartolomeja iz Roča.

12 Ivan MILČETIĆ, Hrvatska glagoljska bibliografija, JAZU, Starine, knjiga XXXIII., Zagreb 1911., str 74.

13 Isto. Zapis je zabilježio pop Ilija Pećarić.

14 Isto.

15 Isto.

16 Vidi bilj.br.3.

17 1535, 25 Settembre.– Furono nel 1514 donate a prete Elia, piovano di Rozzo ed eredi. Tornate quindici di terreni sotto il Capitaneato di Raspo,posti nelli confini di Rozzo, nella contrada di Cernigrado; ma non essendosi fatta tale concessione coll ’autorità di questo Cosiglio, gli fu rivocata,ed instando egli per riavere quella tenuta almeno in affitto, si stabilisce,che sia imposto al Capitano di Raspo e successori che al predetto padre Elia deva dare in affitto le predette quindici tornate,in vita sua tantum, con obbligo di pagar ogni anno in Camera di Raspo,quel più che sarà stato, tratto di utilità da quelle l ’anno 1534,over il presente 1535. (Senato Mare, Cose dell ’Istria, 1535., 25. settembre, AMSI IX/1893, str.118).

18 Branko FUČIĆ, Glagoljski natpisi, JAZU, Zagreb 1982., str.406.

19 Branko FUČIĆ, Buzeština 1589. Kulturno povijesna slika prema Valijerovoj apostolskoj vizitaciji, “Buzetski zbornik”, 17, Buzet 1992., str.86.

Prethodna objava:
UTJERIVANJE POREZNIH ZAOSTATAKA I...

Sljedeća objava:
RIJEČ I SLIKA UNUTAR CIKLUSA...

Povratak na sve novosti