UTJERIVANJE POREZNIH ZAOSTATAKA I USTANAK PIĆANSKIH PODLOŽNIKA 1749.GODINE

16. Listopad, 2003 - 13:40

Kad su 1749. godine od istarskih podložnika pokušali utjerati novčane porezne zaostatke za cestovne rabote, siromašni su se stanovnici Pićna tomu oduprli. Iz naselja su protjerali porezne utjerivače i vojnike koji su im pomagali, ali je ustanak, ponajviše zbog odbijanja stanovnika Gračišća, brzo završio. U hitroj akciji vlasti su uhvatile neke od vođa ustanka i odvele ih na suđenje u Ljubljanu. Vlasti su odlučile novčane zaostatke Istrana pretvoriti u naturalne, a u Pazinskoj grofoviji postaviti stalnu vojnu postrojbu.

Ključne riječi: Pazinska grofovija, porezni zaostatci, ustanak, Pićan

UVOD

Prošlost Pazinske grofovije prožeta je brojnim seljačkim ustancima kojima je podložničko, uglavnom seljačko stanovništvo izražavalo svoje gospodarsko nezadovoljstvo. U sačuvanim kranjskim povijesnim izvorima 1 u kojima nalazimo podatke o Pazinskoj grofoviji i njoj susjednim područjima, koja su nekada pripadala Habsburgovcima, pronalazimo mnoge izvještaje o siromaštvu njezina stanovništva, brojnim ustancima zbog utjerivanja urbarijalnih ili drugih davanja te nemogućnosti vlasti da od podložnika ili svećenstva prikupi željeni novac.

Od početka uvođenja sustava prikupljanja raznog zemaljskog i državnog poreza 2 , Istrani su nebrojeno puta molili vlasti da im novčane obveze promijene u naturalne. Ove potonje su za njih bile prihvatljivije jer su teško dolazili do gotova novca.3 Problem je trajao sve do francuske okupacije, ali niti kasnije vlasti u tom smislu u Istri nisu imale dobrih iskustava. Sačuvani zapisi o ustanku pićanskih podložnika iz 1749. godine, pri pokušaju utjerivanja novca od zaostalih cestovnih rabota, otvaraju pogled na lokalne prilike maloga istarskog komuna te pokušaj njegova stanovništva da ne ispuni obveze prema državi.

ORUŽJE U RUKE!

Kad je 1749. godine Viša uprava za ceste odlučila od pazinskih podložnika utjerati novčane porezne zaostatke od cestovnih rabota za 1746. i 1747. godinu, postojnski je glavar 4 barun Sigfrid Gusić smatrao da su ti zaostatci za podložnike veliko breme te je molio vlast neka odredi broj vojnika koji će otići u izvršenje.5 Vlastima se veoma žurilo pa je okružnom glavaru odgovoreno neka utjerivanje istoga dana naruči pazinskome upravitelju barunu Janezu Jakovu Brigidu i istome u slučaju potrebe pošalje prikladnu vojnu pomoć.6 Budući da je barun Brigido već ranije zatražio spomenutu pomoć, okružni je glavar izdao zapovijed zapovjedniku pukovnije Forgatz kapetanu Riegleru, neka otiđe u Pazinsku grofoviju.7 U Pazinskoj grofoviji tada nije bilo stalnih vojnih postrojba, već su se one nalazile u Trstu, Rijeci i Kastvu.

Za povjerenika u prikupljanju novca od zaostalih cestovnih rabota bio je imenovan Andrej Petković. Novac je počeo prikupljati u Lovranu i Brseču, a zatim je krenuo prema unutrašnjosti, u Pićan. S dopuštenjem okružnoga glavara, sa sobom je poveo sedam vojnika pukovnije Forgatz.8 U Pićan su prispjeli u petak 23. svibnja navečer i nastanili se u kući župana Ivana Baćca (Bachiaz). U subotu 24. svibnja vojnici su ostali u mjestu. Dvojica su se toga dana međusobno potukla, zato su ih poslali u Pazin.9 Nakon dolaska poreznih utjerivača u kuću Ivana B. Rovisa u Pićnu, stigao je Baste Mikulić (Mikulitsch), sjeo na klupu i rekao da će sljedećeg dana u Pićan stići tri ili četiri pouzdane osobe koje će protjerati vojnike.10 U nedjelju 25. svibnja Juraj Glavac već je ujutro hodao od kuće do kuće u okolici Pićna te zapovjedio seljacima neka, pod prijetnjom kazne od jednoga dukata, toga jutra krenu u Pićan. Istovremeno je u Pićan prispjelo i 15 osoba koje je vodio Matija Vinodolac hodajući na čelu kolone s palicom u ruci. Kad su ga na ulazu u trgovište pitali kamo ide u tako velikom društvu, odgovorio je da želi ići pogledati što u županovoj kući rade vojnici.11 Kad su se ove dvije skupine srele, krenule su zajedno prema županovoj kući. Tako je započeo ustanak pićnaskih podložnika. Izvještaji o opsežnosti i borbenosti ustanika razlikuju se. Izvješće pazinskoga vikara Augusta Buzzija, koji je bio zadužen za saslušanje ustanika nakon ugušenja ustanka, objektivnije je, dok je zapovjednik pukovnije Forgatz kapetan Riegler svoj izvještaj prilično “napuhnuo”.

U nedjelju ujutro pred svetu misu, dok je preostalih pet vojnika spremalo zajutrak, pred županovom se kućom okupilo oko 100 osoba 12 iz Pićna i okolice, muškaraca i žena, odraslih i djece. Dvadesetero je osoba bilo naoružano praćkama, pištolama, lopatama, sjekirama i noževima kakve su upotrebljavali u Istri.13 Kad je župan izišao pred kuću, seljaci su od njega zahtijevali neka vojnici otiđu iz Pićna. Župan je ljude želio smiriti rekavši da su vojnici njegova briga, da nisu nikome ništa loše učinili, nego da samo slijede caričine zapovijedi.14 Mnoštvo mu je odgovorilo neka brani vojnike a ne narod, te da će upasti u njegovu kuću ako vojnici ne iziđu. U to se vrijeme jedan od vojnika pokušao išuljati kroz stražnja vrata, ali su ga seljaci primijetili, napali te udarcima nogu i kamenjem protjerali iz mjesta.15 Zatim su u županovu kuću pokušali provaliti kroz ulazna vrata. Kad im to nije uspjelo, razbili su podrumska vrata, ušli u kuću te vojnike jednog za drugim protjerali i ispratili kletvicama, udarcima i kamenjem. Svi su u Pazin pobjegli puni masnica. Jednog je vojnika županova žena sakrila pod krevet, a župan ga je spasio rekavši da je već otišao. Kad su ustanici otišli na misu, župan i spomenuti vojnik krenuli su u Pazin prijaviti događaj.16 Carski se povjerenik Petković, koji ujutro nije bio u županovoj kući, sakrio kod svećenika te se u noćnim satima “pun straha” vratio kući. Kad su ustanici nakon mise saznali da je župan otišao u Pazin, iz njegove su kuće pokupili bubanj i zastavu te uz zvonjavu na uzbunu 17 krenuli za njim. Vlastelinskog su slugu (žbira) prisilili da iz svake kuće pozove po jednog čovjeka koji je morao otići u Pazin spasiti župana.18 Na putu prema Pazinu, ustanici su se zaustavili pred gradskim vratima Gračišća. Po jednoj su verziji stanovnike Gračišća pokušali nahuškati na ustanak, prema drugoj su samo željeli da im pomognu saznati kako će okončati vojno izvršenje, odnosno jesu li zatvorili njihova župana. Petković je po dolasku u Pazin potvrdio da seljaci stižu i da su se prije dolaska u Pazin uputili prema Gračišću. Župan Gračišća nije htio sudjelovati u ustanku, već je zapovjedio neka se zatvore gradska vrata, a na zidine trgovišta postavio je naoružane ljude. Ubrzo nakon toga ustanici su se polako razišli. Pićanski je župan Baćac kao uzrok ustanku naveo veliko siromaštvo podložnika koji su vikali da ne mogu dati svoju kožu i da nemaju novca kojim treba platiti zaostala davanja.19 Pismo s izvještajem vikara Buzzija hitnom je poštom otposlano u Beč. Vikar se, naime, bojao da se ustanak ne prošri na ostale komune Pazinske grofovije, jer su stanovnici Žminja, Tinjana i Kringe namjeravali postupati još i gore od Pićanaca.20

U vrijeme pićanskoga ustanka, pazinski se upravitelj barun Brigido nije nalazio u Pazinskoj grofoviji. Na povratku je saznao za pićanski ustanak te čuo glasine da se drugi komuni spremaju na opći ustanak, pokuša li se izvesti porezno utjerivanje.21 Stoga je većinu županâ odmah pozvao na razgovor i upozorio ih da se, ako im je do života i vlastite imovine, ne odupiru caričinim zapovijedima.22 Tom su se prigodom župani potužili na bijedu u svojim komunima i naglasili da ne mogu sakupiti novac za plaćanje obveza. Istodobno je barun Brigido pokrenuo istragu i ovlastio spomenuta vikara Buzzija neka pronađe krivce za pićanski ustanak. Barun Brigido bio je uvjeren da je župane uspio smiriti zahvaljujući nazočnosti pukovnije Forgatz, koje su se stanovnici bojali.23 Zato je do konačna smirivanja stanja predložio neka vojska ostane u Pazinskoj grofoviji, ali je postrojbe zbog osiguranja hrane i prenoćišta trebalo prerasporediti. Dvije bi čete morale ostati u Pazinu, jedna bi otišla u Žminj, a jedna u Gračišće. Naglasio je da je u ovoj pograničnoj pokrajini potrebna stalna nazočnost najmanje 200 vojnika.

Carica je nakon primitka novosti o ustanku postojnskom okružnom glavaru naredila neka odmah otiđe u Pazinsku grofoviju, osobno pokuša otkriti i uhvatiti vođe ustanka i dovesti ih u ljubljansku tvrđavu eda bi zemaljska vlada protiv njih mogla pripremiti sudski proces.24 Istovremeno je ipak odlučila pazinske podložnike osloboditi novčanih naknada za cestovne rabote te ih zamijeniti naturalnima, kao što su podložnici već predložili.25 Barun je Gusić odlučio otići u Pazin bez vojne pratnje, jer se bojao da bi time mogao izazvati nov ustanak, ujedno uplašiti vođe pićanskog ustanka i omogućiti im bijeg na mletačko područje. Zato je “pod božjom zaštitom” krenuo na 4 sata dug pješački put preko Učke gdje “čovjek hoda preko visokih stijena samo za drugim čovjekom i gdje se može sresti austrijske i mletačke ovčje pastire”.26 Nakon dolaska u Pazin, ustanovio je da je vikar Buzzi vrlo savjesno vodio istražni postupak te da je otkrio vođe ustanka. Kao razlog svoga dolaska u Pazin naveo je objavu oproštenja poreznih zaostataka za cestovne rabote svim podložnicima Pazinske grofovije i istodobno zatajio da je došao kazniti ustanike.27

Barun Gusić još je istoga dana organizirao akciju u kojoj su uhvaćeni neki od vođa pićanskoga ustanka.28 Osim okružnoga glavara i pazinskoga upravitelja, u toj su akciji sudjelovali časnici pukovnije Forgatz – Szaloky, Juba i Riegler. Vojnike je barun Gusić namjeravao rasporedili u skupine od 10 do 12 ljudi koji bi opkolili 10 kuća istrovremeno te pohvatali sve vođe ustanka.29 Međutim, samo su dvojica traženih ustanika živjela u Pićnu, a ostali u njegovoj okolici. Budući da uhoda nije točno znao u kojim kućama žive vođe ustanka, kapetan Szaloky smatrao je da je takva akcija neizvediva i svoju postrojbu nije htio razdijeliti. U noći od 2. na 3. srpnja časnici su sa skupinom od 90 vojnika te u pratnji uhode i triju vlastelinskih slugu najprije posjetili kuću Jurja Glavca. Vlastelinski je sluga Glavca pozvao na prozor i zahtijevao neka se preda carsko–kraljevskim domobranima (Miliz), kojih je oko njegove kuće navodno bilo više no “vlasi na glavi”. U trenutku kad su vojnici htjeli provaliti u kuću, Glavac je iz kuće zapucao te pritom ranio tri vojnika: jednoga smrtno, drugu dvojicu lakše. Zatim je vojnike napao i nožem, ali su ga oni uspjeli udariti po glavi, baciti na pod te vezati.30 Jurja Glavca su nakon uhićenja namjeravali prisiliti da pokaže prebivališta ostalih ustanika, ali je zbog njegova otpora taj naum propao. Zbog pucnjave u kući Jurja Glavca u Pićnu je nastala velika buka koju su, kao što je predvidio barun Gusić, za bijeg iskoristili ostali ustanici.

U kući Jurja Glavca još je uhvaćen Marko Glavac. Miha Kranjac (Cragnaz) uhvaćen je nekoliko dana prije i već je ležao u pazinskome zatvoru. Vlastima su pobjegli Martin Baričević, Baste Mikulić, Josip Mantovan, Nicefor Floričić i Jure Vinodolac. Baste Mikulić, koji je navodno prvi planirao napad na vojnike, već se 21. lipnja javio na poziv istražnoga povjerenstva, ali se umjesto pazinskome vikaru, koji je vodio saslušanje, javio gospoštijskome kancelistu (der Herrschafft Canzlist) Antonu Milošiću, koji je toga dana radio za stranke.31 S njim je popričao, a Milošić ga nije prijavio vikaru, već ga je pustio kući. Prema izvještaju baruna Gusića, ostali su ustanici skitali po Pazinskoj grofoviji i mletačkome području. Za njihovo je uhićenje od vlasti zahtijevao 40 do 50 forinti u gotovini kao nagradu za uhode, jer u ovim krajevima “zločinac drugog zločinca za novac izručuje u ruke pravdi”.32 Stoka triju zatvorenih ustanika zaplijenjena je i odvedena pićanskome župniku u opskrbu. Osobne stvari pobjeglih okružni glavar, prema savjetu domaćina, nije zaplijenio. Nicefora Floričića 18. su srpnja u Pazin doveli stanovnici Pićna. U nazočnosti baruna Gusića, saslušao ga je pazinski vikar. Floričić je spomenuo da ga je na ustanak nagovorio svećenik Martinčić nakon što je u društvu sa svojim nadničarima popio cijelu bačvu vina.

Uhvaćene ustanike najprije su zatvorili u pazinskome kaštelu, a njihovo je premještanje u Ljubljanu po caričinoj naredbi osobno vodio barun Gusić.33 Dana 8. srpnja zatvorenike su u pratnji 20 vojnika pukovnije Forgatz odveli na saslušanje u ljubljansku tvrđavu. Predviđeni je put bio sljedeći: 8. srpnja Lupoglav, 9. srpnja Klanec, Trst. U Trstu razrješenje pratnje i imenovanje novih 12 vojnika. Dana 10. srpnja dolazak u Postojnu gdje je zatvorenike trebalo preuzeti 8 vojnika pukovnije Marschal (Maršal). Dana 11. srpnja dolazak u Ljubljanu.34 Pohod je najvjerojatnije zaključen kako je i predviđeno, jer je barun Gusić 10. srpnja carici pisao iz Postojne. U tom izvješću nije spominjao vođe ustanka, već se usredotočo na naredne korake u vezi sa stanjem u Pazinskoj grofoviji nakon ugušenja pićanskoga ustanka. Po njegovu se mišljenju stanje smirilo, a ustanak je bio ugušen zahvaljujući rijetkim kontaktima ostalih komuna s Pićnom. Brojni stanovnici Pićna bježali su na mletačko područje, zato je predviđao da će biti više pljačkaških napada po cestama. Predložio je neka u Pazinskoj grofoviji ostane posada od 150 do 200 vojnika, jer je “ovdašnji narod pomalo divlji, u što sam se mogao uvjeriti ne samo kod običnih ljudi, nego i kod njihova svećenstva”.35 Spomenuo je i problem loših uvjeta za stanovanje vojnika, vojarni s propusnim krovovima, nedostatka vojničkih odora i postelja za vojnike. Usto je izrazio želju da se vojne posade smještene u Pazinskoj grofoviji tijekom zime rasporedi po naseljima Tinjan, Žminj i Pazin.36

Što se s uhićenim ustanicima događalo u Ljubljani i kako su kažnjeni, iz sačuvane građe nije razvidno. Sačuvan je samo dopis zemaljske vlade kao odgovor na dopis Predstavništva i komore za Kranjsku, koja je zahtijevala humaniji odnos prema zatvorenicima.37 Na osnovi carske odluke, zemaljska je vlada predmet predala ljubljanskome “krvnom” sucu. On je ustanovio da se za trojicu pićanskih zatvorenika nitko zapravo nije brinuo. Zato je zapovjedio neka ih se opskrbi, odnosno neka im se u zatvor donese dovoljno slame za ležajeve, jer je jedan od zatvorenika ležao na podu u prostoru u kojem je nekada bio podrum. Radi pojednostavljenja postupka, sudac je zahtijevao da zatvorenike iz ljubljanske tvrđave presele u gradske zatvore, u takozvanu “Tranču”, kako on ne bi dvaput dnevno morao odlaziti na tvrđavu na saslušanje.38 O daljnjoj sudbini zatvorenika nije nam, nažalost, ništa više poznato. Barun Gusić je nakon završetka postupka prema pićanskim ustanicima caricu izvijestio o stanju u Istri te joj predložio neka nova rješenja. Posebno mu je smetala okruženost austrijskoga posjeda mletačkim; austrijsko–mletačka je granica privolom obiju vlasti bila nastanjena otpadnicima koji su se bavili krijumčarenjem, a Pazinska mu se grofovija zbog “visokih planina” činila odrezanom od Kranjske.39 Okružni se glavar upoznao i s autonomnim seljačkim komunima 40 koje su vodili župan, suci i drugi funkcionari.41 Sve je funkcionare narod birao sam, a gospoštija ih je morala “bez prosvjeda” potvrđivati. Seljaci su za svoje predstavnike birali uvijek najdrskije, a kao potvrdu Gusić je naveo pićanski ustanak gdje župan doduše nije otvoreno nastupio protiv vlasti, ali se istovremeno nije uklonio pred upozorenjima. Osim toga, u ustanku su sudjelovala dvojica županovih pastoraka, koji su s njim živjeli pod istim krovom.42

Kako su župani i suci imali pravo nižega kaznenog sudovanja, seljaci su ih uvažavali više nego gospoštiju, koja je mogla očekivati ispunjenje naredbi samo kad se to županima činilo potrebnim.43 Kad je gospoštija željela onemogućiti nepokornost, morala se oslanjati na izabrane župane i suce koji su se o poreznim i drugim izvršenjima međusobno obavješćivali te izbjegavali kažnjavanje bijegom na mletačko područje. Kao primjer i potvrdu stvarnog stanja u Pazinskoj grofoviji, Gusić je u pismu carici naveo događaj što se zbio za njegova boravka u Pazinu. Podložnik iz Kringe u Pazinu je javno govorio da su pićanski seljaci postupili pravilno i da bi se vojnicima slično dogodilo kad bi došli u Kringu. Gospoštija je “junaka” pozvala na razgovor, ali se dotični na poziv oglušio. Zato su njegovu županu naredili neka ga zatvori, a župan je gospoštiji navodno odgovorio kako se ne usuđuje, i na tome je ostalo.44

OBRANA I SIGURNOST ZEMLJE

Ustanak pićanskih podložnika pokazao je slabu djelotvornost sustava sigurnosti u Pazinskoj grofoviji. Vojne postrojbe u Kastvu, Rijeci i Trstu jedva su bile dovoljne za brzo posredovanje u hitnim slučajevima kao što je bio lokalni ustanak u Pićnu, ali nisu osiguravale djelotvoran nadzor, osobito glede pljačkaških napadaja koji su zbog mletačke granice ovdje bili česti. Ustanak je pokrenuo neka pitanja u svezi sa stalnim namještenjem i brojem vojnih postrojba.45

Problem smještaja vojnika pojavio se već pri dolasku prvih vojnih postrojbi koje su poslali zbog pićanskoga ustanka. U Pazin je najprije dospio dio pukovnije Forgatz, odnosno četa kapetana Rieglera. Vojnike su smjestili dijelom u Rampellijevoj kući kraj pazinskoga kaštela, a dijelom po kućama pazinskih stanovnika. Dana 28. srpnja u Pazin je dospjelo još 150 vojnika pukovnije Marschal, koje su također smjestili u Rampellijevoj kući.46 Zgrada je bila gotovo bez krova, prozorskih stakala i peći za grijanje, a vojnici su u njoj živjeli u nepodnošljivim uvjetima, zato su nekoje razmjestili po pazinskim kućama. Vojnici koji su stanovali u Rampellijevoj kući nisu imali dovoljno vojničkih odora i košulja, a zbog nedostatka kreveta spavali su na slamnjačama. Nekoliko su kreveta vlasti pokušale dobiti od pazinskoga stanovništva. Ono se tomu oduprlo jer nije imalo toliko postelja, a osim toga mještani nisu dobili nikakvu naknadu za namještaj koji su već posuđivali.47
Rampellijeva bi kuća bila idelana i za smještaj stalnih vojnih postrojba jer se nalazila u neposrednoj blizini kaštela, dakle izvan naselja, a u njoj je moglo udobno stanovati oko 60 vojnika.48 Okružni je glavar zbog spomenutih razloga predložio popravak Rampellijeve kuće u tolikoj mjeri, da bi vojnici u njoj mogli provesti zimu. Izračunali su da bi za popravak trebali barem 50 forinti.49 Rampellijevi nasljednici su za najam kuće godišnje tražili 30 forinti. Taj bi novac morali sakupiti od podložnika Pazinske grofovije u naseljima gdje nije bilo prikladnih prebivališta za vojnike.50

Poradi sprječavanja mnogih ustanaka i pljačkaških napada, kao i radi potrebe stalne vojne pomoći pri prikupljanju poreznih obveza, namještenje stalne vojne postrojbe u Pazinskoj grofoviji zahtijevali su okružni glavar Gusić i pazinski upravitelj Brigido.51 Od 150 do 200 vojnika (to znači 3 čete sa po 60 do 100 ljudi) trebalo bi smjestiti u tri različita naselja u Pazinskoj grofoviji, uglavnom zbog nemogućnosti da bi u Pazinu zimu mogao preživjeti veliki broj vojnika. U Pazinskoj je grofoviji, naime, najviše nedostajalo ogrjeva. Jednu su četu željeli nastaniti u Pazinu, a ostale dvije u Gračišću, Žminju, Pićnu ili Tinjanu.52 Barun Gusić osobno je pregledao bivšu rezidenciju kneza Auersperga u Gračišću, u kojoj su se tada nalazili podrumi i spremišta.53 Kuća je imala mnogo velikih i udobnih prostorija u kojima bi se dalo namjestiti gotovo 300 vojnika. Prostorije je trebalo malo popraviti, jer je u njima čuvano žito: spremišta je trebalo preselili u potkrovlje i u njemu postaviti nove podne daske.54 Gračišće je zbog blizine Pazina barunu Gusiću bilo najprihvatljivije rješenje.

Na osnovi carske odluke od 22. studenoga 1749. godine 55 , u pazinskom okrugu nije bilo moguće održavati redovitu vojnu postrojbu i stalan smještaj vojnika izgledao je tek kao puka tlapnja. Lokalnim je vlastima (Predstavništvu i komori za Kranjsku, pazinskom upravitelju i drugima) ostala preporuka neka u dogovoru s vojskom podložnike sami prisile na dužan posluh. Naredbu o pomoći vojske pri utjerivanju davanja morao je osobno odobriti zapovjednik vojnih snaga u Kranjskoj, general De Fin.56 Upornost zemaljskih vlasti i očiti stalni problemi na kraju su ipak urodili plodom, jer je u prosincu iste godine naredbom iz Beča odobren smještaj vojnog zapovjedništva u Pazinu, od proljeća 1750. godine pa nadalje.57

ZAKLJUČAK

Nakon dužeg boravka u Pazinskoj grofoviji u kojoj se neposredno upoznao sa svim njenim problemima, okružni glavar Gusić svoje je zaključke prenio carici. U Pazinskoj je grofoviji trebalo što prije podići autoritet domobrana (Miliz), zatim vlasti zemaljskoga kneza i zemljišnoga posjednika. Pićanske je podložnike trebalo najstrože kazniti, jer je neukroćeni narod u Istri trebao ozbiljan primjer. Utjerivanje poreza je, prema Gusiću, u Pićnu svakako trebalo provesti, a istovremeno pohvatati sve pobjegle vođe ustanka. Seljacima kojima bi se uspjelo dokazati sudjelovanje u ustanku, trebalo bi zaplijeniti posjede i prognati ih iz austrijskih zemalja. Gusić je također predložio ukinuće dotadašnjega načina izbora županâ i drugih funkcionara u svim komunima ili barem samo u Pićnu, “kao vječnu uspomenu na njihovo zločinstvo”, a pravo izbora funkcionara u komunima moralo bi se prenijeti na gospoštiju.58 Pićan bi, osim toga, izgubio status grada i postao bi selom: u njemu bi zabranili stanovanje obrtnicima i trgovcima, a svi bi stanovnici trebali prihvatiti obvezu rada u poljima. U tom je smislu Gusić zahtijevao rušenje pićanskih gradskih bedema kao opomenu ostalim gradovima u Pazinskoj grofoviji.59 Ipak je “velikodušno” predložio da se novčani zaostatci za cestovne rabote pretvore u naturalne, a Pićan je iz te milosti, naravno, trebalo izuzeti.

Premda vlastima ustanak kao način izražavanja nezadovoljstva nije bio prihvatljiv, teško je gospodarsko stanje u Pazinskoj grofoviji okružnoga glavara uspjelo “omekšati”. Činjenica da je vlast bila spremna popustiti zahtjevima podložnika, govori o stvarnoj oskudici stanovništva i njegovu siromaštvu, ali ukazuje i na dugotrajne (višestoljetne) probleme s prikupljanjem poreza u Istri. Ustrajnost vlasti u dobivanju zahtjevane naknade dokazuje pak da je popuštanje i u ovom slučaju značilo tek prividno vidanje velikih gospodarskih rana, koje ni u drugome stoljeću nakon Uskočkog rata nisu zacijelile, i to najviše “zahvaljujući” politici središnjih vlasti koje su trgovanjem Pazinskom grofovijom onemugućivale kontinuitet i napredak pokrajine, a kupci i založni vlasnici u nju istovremeno nisu gotovo ništa ulagali.

Zbog brzog djelovanja domobranskih postrojbi i posebice sposobnosti njihovih zapovjednika, pićanski je ustanak ostao tek lokalnim ustankom, zapravo jedan u nizu poziva na pomoć lokalnoga seljačkog stanovništva koje je svoju drskost platilo kažnjavanjem i oduzetim imetkom. Odvijanje ustanka i njegova završnica ukazuju na stanovitu mjeru strpljivosti, ali i nepovjerenje vlasti prema istarskome čovjeku (posebice zbog nepoznavanja lokalnih prilika i stoljećima neprekinutih sporova glede “pripadnosti” Istre Kranjskoj), na nerazmijevanje njegovih prilika te nepopustljivost pri utjerivanju najrazličitijih davanja.

1 Više o tomu vidjeti u: D.Juričić Čargo, Arhivska građa za povijest Pazina i Pazinske grofovije u upravnim fondovima Arhiva RS 1492.–1783., Vjesnik istarskog arhiva, sv.2 –3 (1992.–1993.), Povijesni arhiv u Pazinu, Pazin 1993., str.213 –251; E.Umek, Arhivsko gradivo za območje Reke, Istre, Hrvaškega primorja in otokov v Arhivu SR Slovenije, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv.XXIII, Pazin –Rijeka 1980., str.237 –240.

2 S.Vilfan, Pravna zgodovina Slovencev, Slovenska matica, Ljubljana 1996.

3 D.Juričić Čargo, Gospodarski razvoj lupoglavskega gospostva v 16. stoletju (v luči urbarjev in urbarialnih zapisov 1523.–1573.), Arhiv Republike Slovenije, Ljubljana 1999.; S.Vilfan, Davek, Enciklopedija Slovenije, sv.2, Ljubljana 1988., str.176 –177.

4 Upravnim reformama Marije Terezije Pazinska je grofovija bila priključena okružnom glavarstvu Postojna.

5 Arhiv Republike Slovenije (dalje:ARS), AS 6, Reprezentancija i komora za Kranjsku (dalje:RKK), kutija 38, Ljubljana, 28.svibnja 1749.

6 ARS, AS 6, RKK, kutija 138, Ljubljana, 28.svibanj 1749.; Beč, 7.lipanj 1749.

7 Isto.

8 ARS, AS 6, RKK, kutija 138, Ljubljana, 28.svibanj 1749.

9 ARS, AS 6, RKK, kutija 138, Pazin, 26.svibanj 1749.

10 ARS, AS 6, RKK, kutija 138, Pazin, 28.lipanj 1749.

11 Isto.

12 Kapetan Riegler u svom izvještaju spominje 300 osoba.ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,26.svibanj
1749.

13 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,26.svibanj 1749.

14 Carica Marija Terezija,1740.–1780.

15 Kapetan Riegler u svom izvještaju navodi da su seljaci razbili vrata,vojnika povukli za kosu te mu htjeli
prerezati vrat,ali su ga zbog svetosti života pomilovali,mnogim ga udarcima udarali po cijelome tijelu te
protjerali bez cipela,šešira i u samoj košulji.ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,26.svibanj 1749.

16 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,26.svibanj 1749.

17 Bubnjali su kao da je riječo uzbuni.

18 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,28.lipanj 1749.

19 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,26.svibanj 1749.

20 Isto.

21 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,12.lipanj 1749.

22 Isto.

23 Isto.

24 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Beč,7.lipanj 1749.

25 Isto.

26 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,(Pazin),2.srpanj 1749.

27 Isto.

28 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,6.srpanj 1749

29 Isto.

30 Isto.

31 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,16.srpanj 1749.

32 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,6.srpanj 1749.

33 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Beč,19.srpanj 1749.

34 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,6.srpanj 1749.

35 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Postojna,10.srpanj 1749.

36 Isto.

37 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Ljubljana,27.kolovoz 1749.

38 Isto.

39 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,16.srpanj 1749.

40 O komunima u Pazinskoj grofoviji više u:V.Bratulić,Funkcije župana u općinskim zajednicama na području
Pazinske grofovije (XVI.–XVII.stoljeće),Jadranski zbornik,sv.VII,Pula – Rijeka 1969..,str.147 –160.

41 Okružni glavar osim župana spominje tzv.komornike (caporale oder camerlingo)te “contestabile ”.ARS,
AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,16.srpanj 1749.

42 Gusič je spomenuo Baste Mikulića i u Ljubljani zatvorenog Jurja Glavca.

43 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,16.srpanj 1749.

44 Isto.

45 To je inače bio problem vojnog sustava s pukovnijama koje su se stalno selile.Usp.:Vilfan S.,Pravna
zgodovina ,n.dj.,str.367 passim.

46 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,16.srpanj 1749.

47 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,12.lipanj 1749.

48 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,30.srpanj 1749.

49 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,19.srpanj 1749.

50 Prijedlog se odnosio na zahtjev po kojem bi u Pazinskoj grofoviji ostala stalna vojna postrojba.ARS,AS
6,RKK,kutija 138,Pazin,19.srpanj 1749.

51 ARS,AS 6,RKK,kutija 138,Pazin,12.lipanj 1749.;Pazin,2.srpanj 1749.;Postojna,10.srpanj 1749.;
Pazin,16.srpanj 1749.;Pazin,30.srpanj 1749.

52 Isto.