Rezultati natječaja za nagradu „Zvane Črnja“ 2011.

Istarski ogranak DHK Pula Nagrada "Zvane Črnja" Rezultati natječaja za nagradu „Zvane Črnja“ 2011.

Nagrada "Zvane Črnja"

Rezultati natječaja za nagradu „Zvane Črnja“ 2011.

15. Listopad, 2011 - 08:49

DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA ZAGREB i ISTARSKI OGRANAK DHK PULA
- NAGRADA „ZVANE ČRNJA“ 2011. -

Većinom glasova odlučeno je da se Nagrada za esej „Zvane Črnja“ za 2011. godinu dodijeli
Marku Pogačaru za knjigu „Atlas glasova“ (V.B.Z., Zagreb, 2011.)

Knjiga Marka Pogačara „Atlas glasova“ raspoređena je u pet odlomaka (I. Seizmička funkcija jezika. Neprovjerljivosti; II. O predmetima u nestajanju; III. (Is)povijesti; IV. Proizvoljnosti i V. Putovati je teško).
Podnaslovljena je kao Antieseji, što bi nam, s jedne strane, imalo sugerirati kako su ti ogledi protivni, ili drugačiji od onih „etabliranih“ specifičnim duhom i otežanom formom. S druge strane, kako esej oduvijek ne robuje nekim čvrsto propisanim uzancama, te se fleksibilno uklapa u mnoge žanrovske i podžanrovske oblike i njihove strukture, pitamo se: čemu je usuprot Pogačarovo anti.
Ponajprije u tematskom oživljavanju, filozofski gledano, „rubnih“ sadržaja. Potom je u autora nazočan, književno promatrano, stilski odmak u elaboriranju tema. Nije nevažno ni to da u tim protegama istodobno, čini se nesvjesno, Pogačar čini revival jednog tihog načina esejističkog ispisivanja u novoj hrvatskoj književnosti, od takovrsnih početaka prije stoljeća i pol do Danijela Dragojevića i, evo, njega samoga. Pritom, stil raščlanjivanja naizgled ne crpi bitnu snagu iz znatno nazočne elokvencije i kognitivne svijesti o izboru predmeta/sadržaja jednostavne forme kazusa, nego mu je ona stanovita intelektualna aura, koja se prožima sa žanrovima poetske proze, visokog feljtona, litotskog zapisa, putopisa, opservacije čiji se predmet ili sadržaj iz predestinirane trivijalnosti uzdiže na stupanj uvažavanja, a ima i tekstova koji naliče dnevnim bilješkama, odnosno intelektualnom dnevniku.
Nedvojbeno je da svoju filozofsku svijest Pogačar otkriva najviše u prvome dijelu knjige (Seizmička funkcija jezika. Neprovjerljivost), koji je pisan ambicioznije, čak i s vidljivom nakanom da se registrira kao pristaša fenomenološkog „svladavanja“ problema. Upravo je takvo filozofsko motrište i odredilo izvedbeni žanrovski miks tekstova, odnosno sugeriralo odabrane, gdjekad i pragmatične, temate. Ponajviše su odabrani oni koji u sebi još nemaju kozmoontološke asocijacije.
Kao i svi fenomenolozi, Pogačar drži do toga kako što spoznati gledanjem a ne zadanim uzancama prepoznvanja, pa je stoga indikativan i esej Ogled o gledanju. U njemu autor veli kako je „ulazak u kulturu ulazak u sljepilo prepoznavanja“. Na tom, fenomenološkom tragu su i tekstovi Praksa margine (Marginalije o tekstu i okviru), gdje se tematizira značenje teksta i neteksta, odnosno medijalne cezure koja razdvaja umjetnost i „prirodu“. Celanova kosa načimlje problem istine i njena oblika, a slično tome ogled Mogućnost otoka? predočava metaforički i simbolički odnos između stvari i pojava, s jedne strane, a s druge: strukturu vlastita neegzistentna promišljanja svijeta u okviru (polu)inzularna izbora kao osobine čovjekova života.
Ostale tekstove možemo na stanovit način držati provedbom fenomenoloških stajališta na, naizgled, rubne indikacije spoznaje kroz umjetnosti neatraktivne, zato i omalovažene, predmete, pojave, stanja duha. Takve tekstove smatramo i nekom vrsti primjenjene fenomenološke svijesti.
K jednu: Knjiga „Atlas glasova“ Marka Pogačara u hrvatsku recentnu esejistiku unosi prepoznatljiv osoban i osoben stil elaboriranja, originalnost tematiziranja, raspoznajno i jasno intelektualno stajalište spram sadržaja, što ga izriče osviješten motritelj.