RUBNICE UZ SADRŽAJ BROJA

16. Listopad, 2015 - 07:11

U ovome broju “Nove Istre” s posebnim zadovoljstvom ekskluzivno objavljujemo novi hrvatski prepjev I. dijela Goetheova “Fausta”, kapitalnog djela svjetske literature, u kongenijalnom prijevodu velikoga jezičnog znalca, književnika i jednoga od vodećih hrvatskih filologa i prevoditelja s više svjetskih jezika, književnog teoretika i sveučilišnog profesora dr. Ante Stamaća. Suvremenu hrvatsku književnu proizvodnju ovaj put predstavljamo novim nastavkom Črnjinih “Istrana” iz ostavštine, dakle uvjetno dramskim dijaloškim djelom, potom jednim ulomkom iz romana i trima većim pjesničkim ciklusima troje hrvatskih pjesnika suvremenih poetika. Sasvim slučajno posrijedi su radovi autora mahom iz riječkoga književnog kruga. Riječ je o afirmiranim hrvatskim književnicima Miloradu Stojeviću i Dijani Rosandić, zatim i o dvjema manje znanim no, po našemu mišljenju, vrlo zanimljivim pjesnikinjama izrazita kreativnog potencijala. Posebno svraćamo pozornost na opsežan rad (koji će autorica skromno nazvati preglednim člankom) hrvatske rusistice dr. Magdalene Medarić, pod naslovom “Pišu li žene u suvremenoj Rusiji ‘žensko pismo’”? i s podnaslovom “O takozvanoj ženskoj prozi u Rusiji 90-ih godina”. U toj cjelini objavljujemo i na hrvatski prevedene proze suvremenih ruskih spisateljica: M. Višneveckaje, Lj. Petruševskaje, Lj. Ulickaje i I. Poljanskaje. Naročita je vrijednost priloga činjenica da se kao prevoditeljice pojavljuju posve mlade hrvatske rusističke snage. Objavljujemo i dobar hrvatski prijevod priče “Kingdom’s End” Saadata Hasana Manta (1912-1954), inače jednoga od vodećih književnika na urdskome, službenom jeziku Pakistana. Nakon što je “Nova Istra” sa svojim autorima tijekom 2000. godine gostovala na stranicama zagrebačkog časopisa “Kaj” (br. 3-4), panonsko-jadranska se hrvatska književna uzajamnost sada s radošću nastavlja gostovanjem kajkavaca na našim stranicama. Opsežna studija mr. Božice Pažur “Poezija identiteta kao identitet jezika” govori o suvremenome hrvatskom dijalektalnom pjesništvu na kajkavskom narječju (u više inačica) sjeverne Hrvatske. Tekst je ujedno i uvod u ovdje objavljenu malu antologiju pjesama najistaknutijih kajkavskih pjesnika naših dana. Ovo je druga ostvarena “razmjena” s nekim od hrvatskih časopisa (probili smo svojedobno led s “Književnom Rijekom”, v. br. 2/1998. obaju časopisa), a uskoro se nadamo uspostavljanju novih takovrsnih, više no formalno kolegijalnih, hrvatskih književno-kulturalnih veza. Zavičajna tematika ovaj je put posebice posvećena jednoj povijesnoj ličnosti, svećeniku preporoditelju iz Istre XIX./XX. st., podrijetlom Slovencu, Josipu Velikanji. Donosimo iscrpne kritičke oglede o dvama najvažnijim hrvatskim filmskim festivalima koji su međunarodnog karaktera. Velikanu Jazza Milesu Davisu posvećen je opsežan glazbeni prilog. Recenzije nekoliko novih knjiga tiču se: povijesne tematike (uz nedavni pretisak srednjovjekovnog statuta grada Pule, izvorno nastalog 1500. g.), rječnika mletačkoga dijalekta pulskih Talijana, pregleda katoličkoga pokreta u Istri, velikoga reformatora kazališta u XX. st. Artauda i, konačno, hrvatskoga prijevoda znamenite Nettlauove povijesti anarhizma. Fotografski prilozi mahom su portreti nekih suvremenih hrvatskih pisaca, načinjeni prepoznatljivim svjetlopisnim rukopisom dr. Dragutina Dumančića kojeg smo, i kao fotografa-portretista (br. 1/1999.), već predstavili na našim stranicama. Svaka pohvala raduje i obvezuje, svaka argumentirana pokuda još i više, pa u smislu potonjega evo izravna odgovora nekim neizravnim i paušalnim, ma i dobronamjernim, kriticima: urednik ovoga časopisa doista ne stoji iza svakog stava ili prosudbe svojih suradnika, jer tada bi slobodno mogao pokrenuti vlastiti “bilten”, ali stoji iza svakog autora i njegova prava na izrečeno i napisano, također i prava eventualno dotaknutih ili “pogođenih” kritikom i sl. da se oglase i progovore iz svoga motrišta. Nedodirljivost ni u kom smislu, naime, ne stanuje ovdje. Ukratko i valjda razvidno: “Nova Istra” - ni kampanilistički, niti šminkersko-kozmopolitski periodik - ide dalje svojom mozaičnošću i estetsko-naraštajnom otvorenosti i, koliko nam suradnička izdašnost omogućuje, uvijek stupnjevitim suprožimanjem triju, u najširem smislu uzevši, tematskih krugova: zavičajnog, nacionalnog i internacionalnog, iznimno i poglavito radi suvremenosti poštujući prošlost i tradiciju.