VELIKA BLAGDANSKA PRODAJNA AKCIJA
Vrijeme:
Vedrana Rudan, čije smo tekstove mogli čitati u “Feral Tribuneu” i “Slobodnoj Dalmaciji”, objavila je knjigu Uho, grlo, nož u kojoj na jednak način, na koji je komentirala svakodnevicu u novinarskim radovima, pokušava zahvatiti dio hrvatske zbilje te je za domaćega građanina-čitatelja kritički i oštro prokomentirati.
Unatoč jadnomu standardu prosječnoga hrvatskog čitatelja, njezina je knjiga postigla zavidnu popularnost i izvrsno se prodaje. Nakon čitanja u prvi se mah postavljaju barem dva pitanja: pripada li ovo djelo lijepoj književnosti te koji je uzrok njegovoj popularnosti?
Na prvi pogled očito je da naslov Uho, grlo, nož sadrži dva teksta - prvi je dulji i oblikom funkcionira kao hibrid između dulje proze i monodrame; drugi je pak kratka pripovijest. Tekstovi se veoma razlikuju - temom, izrazom, stilom, duljinom pa čak i fontom slova kojim su tiskani - i nisu ni u kakvu vidljivom međuodnosu te nije jasno jesu li se s nekom svrhom ili slučajno našli u istome svesku. Knjiga stoga nije zaokružena cjelina, već njezina struktura ostavlja dojam nedovršenosti i nedorečenosti.
Prvi dio knjige udarni je i čvrsto ukorijenjen u hrvatskoj današnjici. U njemu se Rudanova obara na pojedine fenomene društvene zbilje. Naslov sugerira govor oštar i nemilosrdan poput noža. Junakinja Tonka Babić provodi besanu noć pred televizorom i obraća se imaginarnoj publici. U svojevrsnom solilokviju ona komentira rečene fenomene naše zbilje. Tonka je pedesetogodišnjakinja tankih živaca, ispunjena gorčinom prema životu. Solilokvijem dominira gorak negacijski ton; ona odriče vrijednost svemu što spomene. Motivika Rudanove tiče se, primjerice, licemjerja uloge Udane žene, bračne nevjere, seksualnih avantura; govori o ratnim zločinima počinjenima s hrvatske strane, nad Srbima u Hrvatskoj (Tonka je vanbračna kći oficira UDBE!), o besmislu suđenja zločincima, o američkoj intervenciji u Afganistanu, obitelji, djeci... Mnogi se motivi tako mogu motriti i kao inačice iz konteksta klasične prožetosti seksa i smrti, odnosno često korištene formule isprepletenosti seksa i nasilja. Junakinja cjelokupnu zbilju vidi kroz prizmu vulgarne seksualnosti - na taj način govori o svojim roditeljima, suprugu, ljubavniku, prijateljima, o igrama s prijateljicama u djetinjstvu, svećenicima... Nasilje i smrt druga su skupina autoričinih motiva - smrt, pokušaji samoubojstva, abortusi, rat, zločini, leševi... Rudanova tako, primjerice, istim tonom i na istoj stranici govori o pornografskim filmovima i kamionima s truplima djece umrle od gladi. Koristeći dva motiva koji izražavaju, kako se često misli, ono najsnažnije i najtamnije u čovjeku, ona govori o zbilji koja je tamna i surova te jako daleko od civilizacijskih standarda u koje bismo željeli vjerovati.
Rudanova u svom nastojanju prikazivanja i prokazivanja fenomena zbilje rijetko rabi negacijsku moć ironije, što zahtjevniji čitatelj ipak očekuje. U cijelome djelu ima tek nekoliko uspjelih ironijskih nijekanja. Izdvojimo jedno - kada progovara o ratnim zločinima počinjenima s hrvatske strane, opisane događaje prati čestom rečenicom A šta su oni nama radili?! Ponavljanje iste rečenice na koncu zvuči isprazno, obrće vlastiti smisao te se iz opravdanja postupka pretvara u suprotnost, u osudu, postajući praznom i nedjelotvornom izlikom. Rudanova ne rabi ironijsko prevrjednovanje, žestoki sarkazam, sugestivne refleksije, duhovite i britke komentare... Prelazeći s teme na temu, ona niže vulgarizme (koje sama naziva snažnim riječima) i psovke. Govoreći pak otvoreno o seksualnosti, ona čini doslovno i upravo to - samo otvoreno i vrlo vulgarno govori. No, niti je psovka nešto novo i neočekivano u književnosti, niti su snažne riječi, unatoč brojnosti i raznovrsnosti, toliko snažne da se na njima može graditi postupak i djelo koje bi uspjelo dojmljivo propitati i prokazati odabrane fenomene zbilje. Čitatelja nenaviklog na toliku količinu vulgarizama i psovki takav postupak može začuditi, no nakon nekog vremena te riječi gube efekt začudnosti i počinju dosađivati. Stoga Rudanova nije našla odgovarajući izraz za oštru, negativnu kritiku fenomena na koje se obara.
Drugi dio knjige zapravo je u sjeni bombastičnoga Tonkina solilokvija. Daleko kraći i nekako stisnut uz prvi dio, on donosi pripovijest žene koju su iz sela prognali četnici. Jezikom očito neuke žene iz ruralne sredine, Rudanova tek stvara dokumentaristički dojam o autohtonu naratoru te mirnoj i potresnoj ispovijedi. Na žalost, nakon prvoga dijela knjige, ova pripovijest prolazi gotovo nezapaženo.
Vedrana Rudan je, kako sama kaže, ovu knjigu napisala za hrvatskoga malog čovjeka; njezina junakinja je od onih koje ne mogu podnijeti današnjicu, a sve što zapravo mogu učiniti jest opsovati. Ona želi biti intrigantnom i provokativnom, htjela bi začuditi i zaprepastiti svojim stavovima. Neki su njezini iskazi provokativni i šokantni za našu javnost. Primjerice, izjava da peteespeovci glume sigurno će u najmanju ruku uznemiriti mnoge čitatelje.
Takvi su iskazi i jedan od bitnih uzroka popularnosti ove knjige, baš danas i baš ovdje, više negoli nekakva umjetnost riječi. Hrvatskom građaninu-čitatelju očito odgovara da tko drugi umjesto njega glasno i otvoreno opsuje sve na što se, najčešće u privatnom okruženju, danomice žalimo. No, osim psovke, autorica je trebala posegnuti za još ponekim uvjerljivijim sredstvom kako bi izrazila svoje neslaganje i kritiku.
Razlozi su čitanosti knjige Vedrane Rudan, dakle, izvantekstualni i izvanknjiževni. Govoreći o provokativnim temama, ona provocira i čitatelja. Psujući zbilju na koju se tekst odnosi, pridobila je mnoge koji osjećaju oporost te i takve zbilje. U tom smislu knjiga Uho, grlo, nož može biti zanimljiva, provokativna, aktualna, no nipošto nije umjetničko djelo sukladno ma kojoj od definicija lijepe književnosti.
Alica Mladić, Zagreb
NAGRADU "ZVANE ČRNJA" ZA 2015. za najbolju knjigu eseja dobila je književnica MARINA ŠUR...
saznajte višeOdluka Prosudbenoga povjerenstva o dodjeli Nagrade „Zvane Črnja“ za 2016. Prosudbeno...
saznajte višeObrazloženje Nagrade Zvane Črnja za najbolju hrvatsku knjigu eseja za 2020. godinu „Svijet će...
saznajte višeObrazloženje Nagrade Zvane Črnja za najbolju hrvatsku knjigu eseja u 2022. godini Na...
saznajte višePovjerenstvo za dodjelu Nagrade „Zvane Črnja“, za najbolju knjigu eseja objavljenu u odnosnom,...
saznajte višeProsudbeno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Dunja Detoni Dujmić, književnica; akademik Goran...
saznajte više