NOVO u izdanju Istarskoga ogranka DHK!
Vrijeme:
Ime Aloisa Beera nezaobilazno je u osebujnoj i razvedenoj povijesti fotografije naših prostora s konca XIX. i početka XX. stoljeća. Rođen u Budimpešti 1840. godine, u obitelji koja podrijetlom bijaše iz Klagenfurta, Beer će se nakon svršene vojne škole, 1859., vratiti u zavičaj svojih roditelja i nedugo zatim započeti fotografsku karijeru. Umijeće fotografa izučio je u Beču u kojemu će od 1863. do 1867. djelovati kao samostalni majstor, ali ga već početkom 70-ih privlači pejzažna fotografija te se otiskuje na duga i stvaralački plodonosna putovanja od Koruške, Kranjske i Štajerske, preko Istre, Dalmacije, Italije i Grčke do Afrike, ispunjavajući svoje albume tisućama jedinstvenih snimaka. Godine 1883. dobio je titulu carsko-kraljevskoga fotografa, stekavši time pravo da snima austro-ugarsko ratno brodovlje i uopće vojsku i vojna postrojenja, čime će Istra i osobito Pula kao glavna luka austro-ugarske ratne mornarice tijekom idućih desetljeća, gotovo do Beerove smrti 1916. godine (Celovec), postati središtem njegova neponovljivog objektiva. Samo u Beerovu katalogu iz 1910. godine, koji sadrži oko 12.000 fotografija, nalazi više od 2.000 snimaka brodova u puljskoj i tršćanskoj luci. Premda se proslavio kao carski i kraljevski mornarički fotograf, Alois Beer bio je suptilan promatrač svakodnevnog života oko sebe i njegova je kamera s lakoćom pronalazila jedinstvene žanr-scene, neponovljive trenutke, urbano-arhitektonske ambijente i decentne pojedinosti koje će vrijeme zauvijek zakriti velom nestajanja i zaborava. U tom su nam smislu osobito dragocjeni Beerovi snimci iz puljske svakodnevice 80-ih/90-ih godina XIX. stoljeća i serija neponovljivih fotografija iz 1910. godine. Napuštajući na trenutke uhodane i nerijetko suhoparne poslove foto-dokumentiranja života vojske i mornarice, Beer nam otkriva osebujnu vitalnost puljskoga fin-de-siecle-a, snagu života jednoga grada u energičnom usponu i, dakako, njegovo zrelo doba. Iz tog dijela Beerova opusa donosimo izbor fotografija, pohranjenih u privatnim zbirkama Dietera Winklera, Libera Rojnića, Vladimira Ursića, Ivana Bogavčića i Alda Klimana.
Nagrada „Zvane Črnja“ za najbolju hrvatsku knjigu eseja za 2018. godinu Članovi...
saznajte višeNa 5. Pulskim danima eseja za najbolju je hrvatsku knjigu eseja 2006.-2007., dobivši nagradu...
saznajte višeNAGRADU "ZVANE ČRNJA" ZA 2015. za najbolju knjigu eseja dobila je književnica MARINA ŠUR...
saznajte višeObrazloženje Nagrade Zvane Črnja za najbolju hrvatsku knjigu eseja u 2022. godini Na...
saznajte višeObrazloženje Nagrade Zvane Črnja za najbolju hrvatsku knjigu eseja za 2020. godinu „Svijet će...
saznajte višeOdluka Prosudbenoga povjerenstva o dodjeli Nagrade „Zvane Črnja“ za 2016. Prosudbeno...
saznajte višePovjerenstvo za dodjelu Nagrade „Zvane Črnja“, za najbolju knjigu eseja objavljenu u odnosnom,...
saznajte više