PRILOG GOSPODARSKOJ POVIJESTI ISTRE U XVI. STOLJEĆU

16. Listopad, 2015 - 07:55

Uvodna napomena
U arhivu HAZU u Zagrebu čuva se Knjiga računa bratovštine (crkve) i općine Roč u Istri, god. 1523.-1611. i 1566.-1628. kao jedinstvena cjelina1. Prvi njezin dio ustvari je knjiga prihoda i rashoda bratovštine crkve Sv. Bartolomeja2. Podatke su u knjigu unosili razni zapisivači, među kojima možemo evidentirati popove Šimuna Grebla, Jeronima Grebla i Ivana Kovačića, te svjetovnjaka Ivana Benčića. Ostali zapisivači ostali su nam nepoznati jer ni u jednom od zapisa nisu otkrili svoj identitet.
Ta, prva knjiga, knjiga bratovštine, predmet je našeg proučavanja. želimo nešto kazati o njoj kao pouzdanom izvoru za gospodarsku povijest Istre u XVI. stoljeću.

O osnovnim prihodima bratovštine
Prateći prihode bratovštine kroz duže vremensko razdoblje, Knjiga nam pruža pouzdan izvor i svjedočanstvo o načinu formiranja bratovštinske imovine. Iz nje saznajemo da su glavni prihodi bratovštine dolazili od iznajmljivanja zemljišta i živine, od prodaje vina, ulja i pšenice. Tim prihodima treba pridodati i bratovštinske priloge (članarinu) prigodom učlanjivanja u bratovštinu, prihode od prodaje sira, skute, mesa, kože, vune, iznajmljivanja kuća, kamata na posuđenu gotovinu i dr.
Na svojim posjedima bratovština je uglavnom uzgajala vinovu lozu i maslinike. Ostale poljodjelske proizvode dobivala je pretežito od iznajmljivanja dijela zemljišta i živine. Gotovo u pravilu, obradivo zemljište davano je u zakup na razdoblje od pet godina uz točno utvrđenu godišnju obvezu najmoprimca. Najam je gotovo uvijek bio određen u količini pšenice. Dio najamnine, najvjerojatnije u slučajevima kad najmoprimac nije imao dovoljne količine pšenice, podmirivao se i s ostalim žitaricama kao što su raž, proso, mastura i dr.
I vinogradi, kada su iznajmljivani, iznajmljivani su u pravilu na tri ili pet godina za godišnju obvezu davanja ugovorene količine pšenice.
Za razliku od obradivog zemljišta - njiva, oranica i vinograda - vrtovi i pašnjaci (sinožet) iznajmljivani su za gotovinu.
živina se davala u dvojak najam. Dok su se volovi, kao tegleća živina, davali uglavnom na godišnji najam za pšenicu, krave, ovce i koze u pravilu su se iznajmljivale na spolovinu i na duži vremenski rok, najčešće na pet godina. Po isteku ugovorenog roka, priplod se dijelio na dva jednaka dijela, od kojih je jedan ostajao najmoprimcu, a drugi bratovštini. Bratovštini je nakon ugovornog roka vraćana i iznajmljena živina, koju je ona ponovno iznajmljivala bilo istom ili nekom drugom najmoprimcu uz identične uvijete. Ponekad je bratovština sebi zadržala pravo da od ukupnog broja živine (najčešće se radilo o kravama) prvo za sebe uzme jednu ni najbolu ni najgoru3, dok se ostatak dijelio na spolovinu - dva jednaka dijela. Na taj način osiguravala je ne samo povećanje, već i pomlađivanje stočnog fonda.

O glavnim rashodima bratovštine
Ostvarene prihode bratovština je koristila za izgradnju, odnosno dogradnju sakralnih objekata, za održavanje i uređenje župne crkve prigodom brojnih crkvenih svečanosti, za pomoć ostalim crkvama u Roču, za opremu sakralnih objekata, nabavu potrebnog inventara, u prvom redu umjetnina, za kupovinu njiva, vinograda, izgradnju bratovštinskih kuća, za plaćanje radnika koji su obrađivali bratovštinske njive, vinograde i maslinike, za organizaciju bratovštinskih svečanosti o blagdanu Sv. Bartolomeja, kada se vršila primopredaja bratovštinske imovine između starog i novoizabranog starješine i organizrao zajednički ručak na kojem se jelo meso i maneštra i pilo vino, na Veliku srijedu kada se na trgu besplatno dijelio spud vina, o Uskrsu, za vrijeme posjeta biskupa, za pomoć članovima bratstva, posebno za vrijeme raznih nepogoda - nerodnih godina, epidemija zaraznih bolesti, za pomoć galijotima, popravke gradskih zidova i dr.
Konkretno, 1523. godine potrošena su veća sredstva za uređenje kora župne crkve, nabavu sćda v kore crkve sv. Bartolomćć i balador v crkve i d'va rmara v sakrćštii4. U godinama 1528., 1549. i 1565. utrošena su veća sredstva za obnovu i dogradnju zvonika i popravak zvona5. Godine 1539. nabavljene su jedna ombrela, jedna luterna i dva kadilnika6. 1568. godine obnovljena je stara crkvena srebrnina, nabavljen novi pozlaćeni procesijski križ7, 1578. naručene su i plaćene dvije velike slike (likonie) za oltar Gospe tr s(vete)ga ∏kova8. Jedna velika slika nabavljena je i 1602. godine. 1590./1591. kupljene su dvije velike svijeće od kojih je jedna bila pozlaćena9 itd. Dio prihoda bratovština je ulagala za kupovinu vinograda, njiva, kuća i posuđa. Iz zapisa uočavamo da je, počevši od 1574. nadalje, intenzivirano ulaganje u kupovinu njiva i vinograda. Godine 1594. kupljena je nova kuća za potrebe bratovštine za koju je plaćeno 434 libre10.

O cijenama poljodjelskih proizvoda
Iz bilježenja crkvenih rashoda saznajemo da se pored vina, mesa, sira i pšenice, kao glavnih prehrambenih proizvoda jela i raž, pirevica, proso, ovas, sirak i druge žitarice. Zapisivači su posebno marljivo bilježili cijene tih proizvoda, tako da s velikom sigurnošću možemo pratiti njihovo kretanje kroz duže vremensko razdoblje.
Općenito možemo kazati da su cijene tih proizvoda do 60-ih godina razmjerno stabilne, kada je zabilježen značajniji porast, što možemo shvatiti kao posljedicu velike epidemije kolere koja je 50-ih godina harala u Istri. Jednom poremećene, cijene u daljnjem razdoblju osjetno variraju, ovisno o boljoj ili lošijoj ljetini. U tom razdoblju posebno visoke cijene zabilježene su početkom 90-ih godina.
U gospodarskoj djelatnosti bratovštine posebno mjesto imala je proizvodnja vina. Vino se osim potrošnog prehrambenog proizvoda često javlja i kao platežno sredstvo, pa je praćenje cijena vina značajno kada se sagledavaju cijene ostalih proizvoda.
Godine 1543. spud vina prodavao se po 2 libre, da bi njegova cijena 1560. godine iznosila 2 libre i 4 soldina. Međutim, već 1563. cijena je porasla na 3 libre i 6 soldini, a 1565. god. na 4 libre i 10 soldini. U sljedećem razdoblju one se stabiliziraju negdje na 3 libre i 6 soldini s povremenim padovima kao npr. 1576. godine kada se spud vina mogao dobiti za 2 libre i 2 soldina. Od 1589. godine nadalje cijena vina kretala se oko 4 libre11, s iznimkom 1591. godine kada je iznosila 7 libri i 4 soldina12.
Librica ulja mogla se 1543. godine dobiti za 6 soldini, 1560. za 8 soldini, a 1562. za 10 soldini. Od tada nadalje ona se kretala između 8 i 10 soldini.13
Za spud pšenice 1543. god. plaćalo se 3 libre, a 1562. godine 7. libri i 5 soldini. Nakon toga cijena je neko vrijeme stabilizirana i kretala se između 4 i 6 libri, da bi 1572. porasla najprije na 9 libri i 6 soldini, a zatim na 10 libri i 4 soldina. Poslije 1572. godine cijena se određeno vrijeme stabilizira i kreće između 7 i 8 libri14, da bi 1590. porasla na 12 libri. Posebno visoka cijena zabilježena je 1591. godine kada se, prema jednom zapisu notara Ivana Benčića, mletački star pšenice prodavao po 42 libre15. Kada znamo da spud iznosi 6/10 stara, lako izračunamo da se tada spud pšenice prodavao po 24 libre i 12 soldini. Nakon te, doista krizne godine cijena pšenice postupno se stabilizira: 1593. je 12 libri, god. 1599. iznosi 10 libri, da bi 1604. godine bila zabilježena cijena spuda od 10 libri i 4 soldina16.

Cijene živine i peradi
Već smo naprijed napomenuli da je stočarstvo bilo jedna od osnovnih izvora bratovštinskih prihoda. U knjizi nalazimo zabilježene cijene za volove, krave, junce, telad, ovce, janjce, praze, skopce, kokoši i jarebice. Njihove cijene variraju vjerojatno o veličini i vremenu nabave, odnosno prodaje.
Za volove se plaćalo: 1528. godine 24 libre, godine 1538. libri 20, godine 1540. libri 28, godine 1543. libri 27 soldini 10, da bi 1559. za vola bilo plaćeno 35 libri, a 1562. godine 38 libri i 10 soldina. Ne nabrajajući ostale primjere, napominjemo da se cijena volovima u daljnjem razdoblju do 1590. godine kretala uglavnom između 35 i 54 libre. Godine 1593. vol je prodan za 62 libre, da bi 1595. godine bile zabilježene cijene od 45 i 64 libre, vjerojatno ovisno o težini volova, a 1600. godine od 72 i 90 libri. Godine 1606. vol je kupljen za 13 dukata17.
Za razliku od volova, krave su se rjeđe prodavale. Njihova cijena kretala se između 15 i 32 libre, da bi 1593. krava s teletom bila prodana za 46 libri, dok je cijena teleta 1588. godine iznosila 4 libre i 10 soldina. Godine 1606. zabilježena je cijena za breju kravu od 40 libri18.
Za polovicu junca bratovština je 1584. godine dobila 12 libri, odnosno 12 libri i 10 soldina, da bi 1586. za isto dobila samo 7 libri, vjerojatno ovisno o težini, jer već 1588. godine junac se prodavao po cijeni od 32 libre i 10 soldina, odnosno 1590. godine za 30, odnosno 34 libre, a 1603. godine zabilježena je cijena od 70 libri i 14 soldina(!). Godine 1604. za polovicu junca nalazimo cijenu od 25 libri19.
Cijena skopca 1528. iznosila je 3 libre, da bi 1539. bila zabilježena cijena od 4 libre, a 1549. godine od 4 libre i 10 soldina isto kao i 1560 godine. Godine 1595. zabilježena je najniža cijena od 2 libre i 4 soldina20.
Za staru ovcu godine 1560. plaćala se 1 libra, a 1562. godine 5 libri i 4 soldina, dok se za janjca 1556. godine plaćalo 15 soldina, jednako kao i 1595. godine. Kozlić se 1543. mogao kupiti za 1 libru, a 1553. za 3 libre21.
Rijetki su slučajevi kada se bilježi samo cijena mesa. U više navrata zabilježene su cijene mesa vola, junca, telca, skopca i kozlića. Tako npr. Godine 1572. prodano je meso vola za 21 libru, a 1583. godine za 31 libru22. Za meso junca 1572. godine dobilo se 16 libri i 12 soldini, a 1595. godine 14 libri i 14 soldina, da bi 1600. godine bila zabilježena cijena od 23 libre23. Meso koze prodano je 1602. godine za 3 libre24. U svim navedenim slučajevima cijene su bile ovisne o težini mesa, pa je teško doći do jedinične cijene mesa. Jedini iznimak zabilježili smo za godinu 1565. kada je za 85 librica mesa plaćeno 6 libri i 7 soldina25, što znači da je 1 librica mesa stajala cca 1,4 soldina. Kada znamo da je librica iznosila 301.2297 g, dakle nešto manje od 1/3 kg, lako izračunamo da se kilogram mesa prodavao za cca 4,6 soldina.
Kada je riječ o cijeni živine, potrebno je napomenuti da su u knjizi zabilježeni brojni primjeri u kojima se navodi cijena kože bilo volovlje, kravlje, juneće, ovčje, kozje, janjeće ili skopče. Najčešće se prodavala volovlja koža. Cijena joj se kretala između 6 i 12 libri. Najveća cijena zabilježena je godine 1588. godine kada je iznosila 14 libri26. Juneća koža prodavala se 1540. po 10 soldini, jednako kao i 1543. godine, da bi godine 1570. bila zabilježena cijena od 2 libre i 8 soldina, a 1572. od 3 libre i 16 soldina27. Koža skopča, u razmatranom razdoblju prodavala se od 6 do 12 soldina28, a ovčja od 5 do 12 soldina29. Zamijetili smo samo jedan slučaj prodaje kozje kože i to iz godine 1594. kada je za nju plaćena 1 libra30 i jedan slučaj prodaje 1/2 kravlje kože iz godine 1588. kada je za nju naplaćena cijena od 3 libre i 5 soldina31.
Pjetlić se 1549. godine mogao nabaviti za 3 soldina, jednako kao i 1556. odnosno 1572. godine32, dok je kokoš 1554. vrijedila 8 soldina33.
Godine 1568. zabilježena je i cijena jarebica, od 11 soldina34.

Ostale zabilježene cijene
U knjizi nalazimo zabilježene cijene voska, tamjana, svijeća, sira, vune i posuđa.
Godine 1538. librica voska prodavala se po cijeni od 10 soldina, 1554. po 18 soldina35. Librica tamjana se 1541. godine mogla dobiti za 12 soldina, 1549. za soldina 15. Ista količina tamjana godine 1567. nabavljala se po 13 soldina, a 1571. po 1 libru da bi 1586. godine za istu količinu trebalo platiti 1 libru i 3,5 soldina36. Godine 1554. duplir (velika svijeća) moglo se kupiti za 1 libru i 5 soldina37. Na više mjesta zabilježene su i cijene kandelota: 1564. godine kandelot se mogao dobiti za 1 libru, a 1579. za 1 libru i 6 soldina38. Cijene kandela bile su nešto niže: 1579. godine nabavljale su se po 10 soldina, godine 1583. po 3 soldina, a 1586. po 12 soldini, da bi se 1596. godine mogla nabaviti za 14 soldina39, što je vjerojatno bilo ovisno o njihovoj veličini.
Librica sira 1540. godine nabavljala se po 2,5 soldina, 1560. po 5 soldina, isto kao i špek, 1562. po 4 soldina, 1567. po 5 soldina, 1572. po 5 soldina, jednako kao i 1576. do 1578, kada se i librica skute prodavala po istoj cijeni. Godine 1604. librica sira prodavala se po 8 soldina40.
Na više mjesta u knjizi zabilježena je cijena za libricu vune u iznosu od 2 do 4 soldina, ovisno o tomu je li se radilo o tek postriženoj ili čistoj vuni41.
Bratovština je za svoje potrebe nabavljala i razno posuđe. Zabilježene su sljedeće cijene bačava: 1551. godine 5 libri, 1560. godine 5 libri i 3 soldina, odnosno 5 libri i 6 soldina, 1572. za novu bačvu libri 6, odnosno 7 libri i 11 soldina, da bi 1584. za dvije nove bačve bilo plaćeno 15 libri i 10 soldina42, a 1585. za malu bačvu 1 libra i 12 soldina43. Za bokal je 1549. godine plaćeno 2 soldina44, za badanj i maštel godine 1552. libri 8 i soldina 13, a 1570. godine 9 libri i 4 soldina45. Godine 1562. nabavljeno je 10 zdjela i 10 talira za 1 libru i soldin46, dok je 1576. godine za škrinju plaćeno 6 libri47.

Cijene dnevnica
Da bi se dobio realan uvid u cijene razne robe u odnosu na cijenu rada, potrebno je nešto kazati i o kretanju visina dnevnica u razmatranom razdoblju. Međutim, nužno je napomenuti da su visine dnevnica različite, ovisno o poslovima koji su se obavljali. Radi lakšeg uvida u kretanje cijena rada, ovdje navodimo samo cijene kopača, a one su gotovo u pravilu uvijek bile nešto niže od cijena npr. rezca u vinogradu, kopača maslina ili osobe koja je radila na grebeničanju - presađivanju vinove loze.
Dnevnica kopača godine 1540. iznosila je 8 soldina, a 1570. godine 15 soldina, da bi 1580. godine kopač vinograda zaradio 24 soldina (1 mucenig), a 1583. god 16 soldina, isto kao i 1587. godine. Ovdje napominjemo da je kopač s motikon (sapuni) te iste godine dobivao i 19 soldina, a 1589. godine 18 soldina. Godine 1594. zabilježeno je da su kopači dnevno dobivali i po 1 libru, ali za istu godinu zabilježen je podatak da je cijena rada kopača bila 24 soldina (1 mucenig)48 Teško je na temelju zabilježenih visina dnevnica sa sigurnošću tvrditi o njihovim pravim veličinama jer su one vjerojatno ovisile o dužini radnog vremena i o kvaliteti zemljišta koje su obrađivali, kao i o tome jesu li radnici dobivali užinu i vino za piće, što nije uvijek naznačeno te se može samo pretpostavljati. Radi uvida u te razlike, navodimo da je kopač godine 1584. dobivao 12 soldina i užinu, a 1585. 18 soldina bez navoda je li mu pripadala užina ili ne49.
Naprijed smo prikazali cijene raznih poljodjelskih proizvoda pa nam se čini zanimljivim da ih usporedimo s cijenama rada u istoj godini, gdje je to moguće. Npr. godine 1549. spud vina iznosio je 2 libre i 2 soldina, librica ulja 7 soldina, a spud pšenice 4 libre, dok je iste godine rezac u vinogradu dobio 10 soldina, a 4 kopača zajedno 1 libru i 14 soldina, dok se istodobno za godišnji najam vola plaćalo 2 spuda pšenice i 3 koraca raži50; ili godine 1562. spud pšenice vrijedio je 7 libri i 4 soldina, ovsa 2 libre, librica ulja 10 soldina, librica sira 4 soldina, dnevnica težaka, kao i rezca, bila je 10 soldina, a mešača vinograda i maslinika 15 soldina, dok se za godišnji najam vola trebalo dati npr. 2 spuda pšenice, 3 koraca raži i 3 koraca prosa51; ili 1565. godine rezac vinograda dobivao je 15 soldina, odnosno 12 soldina i žban vina iz čega vidimo da je bratovština težaku obračunala žban vina za 3 soldina, dok se spud vina te godine, ovisno o kvaliteti, prodavao po 3 libre i 6 soldina, odnosno 4 libre i 10 soldina, spud pšenice prodavao se po 5 libri i 3 soldina, spud prosa po 2 libre i 8 soldina, librica (grintave) vune po 2 soldina, librica loja po 6 soldina, dok se librica ulja prodavala po 10 soldina, a librica mesa cca 1,5 soldina, godišnji najam vola kretao se od spuda pšenice do spuda i 3 koraca pšenice i 2 koraca prosa52. Godine 1574. spud vina vrijedio je 3 libre i 6 soldina, spud pšenice 8 libri i 2 soldina, mešač (kopač) u vinogradu dobio je 15 soldina, rezac vinograda zarađivao je 17 soldini, dok se za godišnji najam vola davalo 2 spuda pšenice53 i sl.
Da bismo gornje podatke učinili pristupačnijim, navodimo i sljedeće:
- Najamnik, težak-kopač, 1540. godine primao je dnevnicu od 8 soldina, za koju je mogao dobiti 3,2 librice sira, a 1560. godine samo libricu sira jednako kao i 1567. godine, dok je 1572. za dnevnicu mogao kupiti 2,4 librice sira, a 1576. godine 2,8 librica sira;
- isti radnik mogao je za dnevnicu 1549. godine kupiti 1,14 librica ulja, 1562. godine 1,2 librice, 1565. godine 1,5 librica, a 1576. godine 1,4 librice ulja;
- da bi zaradio spud vina, godine 1549. morao je raditi 4,9 dana, 1560. godine 4,4 dana, 1563. godine 6,6 dana, a 1573. godine istu količinu vina mogao je dobiti za tri dnevnice;
- za spud pšenice trebao je 1542. godine raditi 9,4 dana, 1551. godine 8,66 dana, 1562. godine 14,4 dana, a 1576. godine 8,5 dana.
Na kraju ovog dijela želimo na primjerima rasta cijena osnovnih poljoprivrednih proizvoda - vina i pšenice, te cijene rada ukazati na njihove odnose s početka i s kraja zapisa, kako bismo dobili osnovni uvid u kretanje životnog standarda u Roču u XVI. stoljeću.
Godine 1543. spud pšenice prodavao se po 3 libre, a 1603. godine za istu količinu pšenice trebalo je platiti 9 libri i 12 soldina54, pa lako zaključujemo da je u razmatranom razdoblju pšenica poskupila za 220%. Spud vina je 1543. godine vrijedio 2 libre, a 1603. godine mogao se nabaviti po cijeni od 4 libre55, što znači da mu je cijena u tom razdoblju porasla za 100%. Dnevnica težaka 1540. godine iznosila je 8 soldina, a 1602. godine 26 soldina56 i pokazuje porast od 225% . Ukupno gledajući spomenute cijene, mogao bi se izvući zaključak da je u razmatranom razdoblju zabilježen manji porast životnog standarda težaka, međutim iz ranijih podataka o cijenama živežnih namirnica vidjeli smo da je cijena pšenice osjetno varirala od godine do godine ovisno o ljetini, te da je u vrijeme gladnih godina zabilježen njezin velik rast, a znamo da se najam živine i zemljišta obračunavao u odgovarajućim količinama pšenice, pa nas ne iznenađuje činjenica da se upravo tih kriznih godina seljak, da bi preživio, morao zaduživati kod bratovštine zalažući ili prodajući joj svoje njive, vinograde ili kuće, koje mu je bratovština doduše ostavljala na daljnje korištenje, ali uz odgovarajući godišnji najam, koji je još više opterećivao i onako zaduženo stanovništvo, pa ne iznenađuje činjenica da je u razmatranom razdoblju došlo do značajnijeg raslojavanja stanovništva i da je broj bezemljaša bio u stalnom porastu.
Za razliku od imovine velikog dijela stanovništva, imovina bratovština u razmatranom razdoblju bilježi značajniji porast, a to se odražavalo i na promjenama prvobitnih funkcija zbog kojih su bratovštine bile i osnivane. Utjecaj članova, braćenika na ukupnu politiku bratovštine sve je više slabio.

Mjere koje se navode u knjizi
U prethodnom tekstu dali smo kroki mogućnosti koje nam pruža Knjiga računa bratovštine Sv. Bartolomeja u Roču (1523.-1611.) za proučavanje gospodarske povijesti Roča u XVI. i na početku XVII. stoljeća. Iznijeli smo i nekoliko primjera koji govore o odnosu između cijena poljodjelskih proizvoda i vrijednosti rada. Da bi nam ti primjeri bili jasniji, nužno je nešto kazati i o veličini mjera koje se navode, kao i novcu koji je bio u optjecaju.
U našim primjerima navodimo mjere za žito i ostale krute tvari kao što su spud, korac, star, zatim vinske mjere spud i žban, te librica - mjera za težinu. Osim njih, u Knjizi se spominju i druge mjere kao što su: tovar, starić, spudić, sić, polak i brenta.
Spud je stara mjera za tekućine i krute tvari (žito, bob, krumpir, kestenje, orahe i dr.). Veličina mu varira od mjesta do mjesta. Zlatko Herkov s pozivom na Tommasinija navodi da je ročki vinski spud identičan s buzetskim spudom i da iznosi 33,9534 l, te da sadrži 24 žbana, odnosno 48 polaća57; međutim, u Knjizi se posebno naglašava kada se radi o buzetskom a ne ročkom spudu, pa zaključujemo da je među njima ipak postojala određena razlika. Osim ročkog i buzetskog spuda, u zapisima se spominje i «dva spuda vina≈ kupljena u Humu, ali se tu ne naglašava da je to humski spud, pa bismo možda mogli pretpostaviti da su ročki i humski spud bili istovjetni. U istom radu Herkov navodi, pozivajući se na Kandlera, da je žitni spud u Roču iznosio cca 50 l i da je bio identičan s 1/10 mletačkog stara, odnosno sa 6 koraca ili starića58.
Korac je stara mjera koja se upotrebljavala uglavnom kao žitna mjera. Iznosio je cca 8,3 l, ili 1/10 stara, ili 1/6 spuda. Ta se mjera prvi put spominje u Knjizi godine 1528. a posljednji put godine 1609. Herkov, međutim, pozivajući se na Mažuranića, tvrdi da se korac prvi put spominje u Istri (Roču) 1559. godine i da se pojavljuje do 1580. godine59.
žban je manja mjera za tekućine i krute tvari. U zapisima se najčešće navodi kao mjera za vino. Iznosio je 1/24 spuda.
Librica je mjera za težinu. U Veneciji je poznata pod nazivom «libbra di peso sottile≈ i iznosila je 301,2297 g.
Star je dosta stara žitna mjera. Nismo ga našli zabilježenog kao mjeru u našim zapisima, ali s obzirom da spominjemo cijenu pšenice izraženu u starima za godinu 1591., napominjemo da je sadržavao 10 koraca ili 83,33 l.
Starić je mjera identična koracu.
Za ostale mjere, koje nismo naveli u prethodnim primjerima, kazat ćemo samo da je tovar mjera koju je mogao prenijeti konj. Iznosio je dva spuda. Polak je manja mjera. Nalazimo ga kao vinsku mjeru, a iznosio je cca 1/2 žbana. Brenta je stara mjera za tekuće i krute tvari. U zapisima se uglavnom navodi kao mjera za grožđe i masline.
U Knjizi se spominju novčane mjere: beč, soldin, libra, škuda, mucenig, tolar, dukat, ugrin, cekin i dupion. Osnovna moneta bila je libra koja je vrijedila 20 soldina ili 40 beča, mucenig je vrijedio 24 soldina, tolar 5 libri i 5 soldina, škuda 1 libru, a cekin 8 libri i 12 soldini. U zapisima nalazimo dvojaku vrijednost za dukat. On se mijenjao po 6 libri i po 6 libri i 4 soldina. S obzirom na stabilnost valute, držimo da se radilo o dvije vrste dukata - velikom i malom; uostalom, u Knjizi se govori o starim i novim dukatima60.

Umjesto zaključka
U knjizi je podrobno evidentirano poslovanje bratovštine koje nam govori o njenim godišnjim prihodima i rashodima. To su detaljni popisi prihoda, koji su uglavnom potjecali od iznajmljivanja bratovštinske imovine, u prvom redu zemljišta i živine i točno evidentiranje bratovštinskih troškova, i to oko dogradnje sakralnih objekata u Roču, nabave ili popravka crkvenog inventara, uređenja i održavanja crkve i zvonika, popravka gradskih zidina, kupovine, izgradnje ili prodaje kuća, iznajmljivanja, kupnje ili prodaje živine i sl. U knjizi se pored toga precizno evidentiraju cijene poljoprivrednih proizvoda: žitarica (pšenice, ječma , raži , masture...), živine (volova, krava, ovaca, koza), peradi (kokoši, jarebica), cijene vina, ulja i octa, dnevnice, putni troškovi, zajednički troškovi prigodom bratovštinskih svečanosti, pa ona predstavlja nezamjenjivo vrelo za proučavanje gospodarske povijesti Roča.
Osim toga, Knjiga daje uvid u pravne propise koji su se provodili prigodom iznajmljivanja imovine i kupoprodaja, obiluje navođenjem brojnih osobnih i obiteljskih imena, što može korisno poslužiti povjesničarima, ekonomistima, pravnicima, sociolozima i drugim istraživačima koji namjeravaju proučavati društvene odnose i gospodarsko stanje u Roču u dužem vremenskom razdoblju.
Knjiga nam omogućava da pored toga dobijemo precizniju sliku gospodarskog stanja seoskih komuna u središnjoj Istri u XVI. i XVII. stoljeću, i solidan uvid u njihovo administrativno poslovanje.
Ako tome dodamo da je Knjiga pisana glagoljicom na hrvatskom jeziku i može poslužiti kao pouzdan izvor za proučavanje stanja u razvoju glagoljskog pisma i hrvatskog jezika u Istri, onda moramo zaključiti da se radi o iznimno vrijednom povijesnom vrelu i pouzdanom izvoru za razne znanosti, što upućuje na potrebu da se ona publicira i učini pristupačnom širem krugu istraživača.

Dražen Vlahov, Pazin

Prethodna objava:
HRVATSKO - SLOVENSKI MOSTOVI

Sljedeća objava:
HRVATSKA IZLOŽBA U HRAMU...

Povratak na sve novosti