99 Mihael SOBOLEVSKI OGLED Radničke komore bile prepune komunističkom, socijalističkom i uopće protuhrvatskom literaturom.“ Šimić je 24. srpnja 1941. u ime Radničke komore odgovorio na dopis Državnoga tajništva za promidžbu istaknuvši da je sve primio na znanje, da su pojedini katalozi poslani na pregled te da se šalju i oni s područja književnosti i znanosti. Zatim, da su prema prijašnjim oznakama uklonjene „nepoćudne knjige“, a što se tiče knjižnica ispostava Radničke komore u pokrajini, izlučivanje će provesti knjižnica Komore iz Zagreba. Međutim, ustaške su vlasti u knjižnici ispostave Radničke komore u Brodu na Savi (danas Slavonski Brod) otpočele s izlučivanjem„nepoćudnih knjiga“ još ranije. Već u prvoj polovici lipnja 1941. godine mjesne ustaške vlasti zadužile su studenta Dragu Prokopca da pregleda knjižnicu ispostave i popiše knjige koje treba izdvojiti i ukloniti ih iz prometa. Budući da je u više navrata intervenirao Stanislav Šimić, bilo je očigledno da se tu radilo o zloporabama. Četiri je puta slao dopise knjižnici ispostave Radničke komore u Brodu na Savi, da se izdvojene knjige kao „nepoćudne“ vrate u knjižnicu središnjice Komore, strahujući s pravom da bi te knjige mogle biti uništene. Naposljetku je Šimić, uz prethodnu potporu povjereništva Radničke komore, odlučio da se ukine knjižnica u Brodu na Savi, a preostale knjige dostave ispostavi Komore u Zemunu. Naime, u dopisu Hrvatske radničke komore (taj se naziv otpočeo rabiti od 1942. godine), od 21. svibnja 1942., upućenom ispostavi u Brodu na Savi, odrješito se zahtijeva: „Te knjige izvolite odmah staviti na posebno mjesto, u jedan sanduk, ormar ili sl. te ih ne smijete dalje posuđivati, već ih do daljnje naredbe Komore imadete držati kod sebe. Za njih je odgovoran upravitelj Ispostave.“ Ispostava Radničke komore u Osijeku, u dopisu 1. rujna 1941., od uprave Komore u Zagrebu zatražila je neka u Osijek pošalje osobu koja će u tamošnjoj knjižnici izdvojiti knjige „štetnog sadržaja“, kako bi se knjižnica mogla ponovno otvoriti. Šimić im je 27. rujna 1941. odgovorio da nije potrebno slati posebnu osobu, već im je u prilogu poslao popis knjiga koje trebaju odmah„izlučiti iz prometa“. Pri tome je naglasio da izdvojene knjige treba pohraniti u ormar ili škrinju, te neka ondje stoje do daljnje naredbe, a sve ostale knjige koje se ne nalaze na popisu, trebaju biti stavljene u promet, zaključivši: „Knjige koje su u priloženom popisu izlučene, mogu se posuđivati samo ozbiljnijim ljudima, koji se bave znanstvenim ili književnim radom i imaju potvrdu Državnog tajništva za promičbu, da u svrhu svoga znanstvenoga rada mogu čitati knjige, koje žele.“ Ni ovaj popis, kao ni druge koji su se odnosili na„nepoćudne“ knjige, nije sastavio Šimić, već Državno tajništvo za promičbu pri Predsjedništvu vlade NDH, a po njima su morale postupiti sve knjižnice, pa tako i one unutar Radničke komore. Prem-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=