98 OGLED Mihael SOBOLEVSKI provodi se čišćenje knjižnica od nepoćudnih knjiga i autora, izbacuju se s posla nacionalno, vjerski i politički nepodobne osobe, isključuju se iz javnoga života, plijeni se i pljačka njihova pokretna i nepokretna imovina, vrši se ponekad i etničko čišćenje nepodobnog stanovništva, osnivaju se za njih radni logori i zatvori, lišavaju se života pojedinci i veće ili manje skupine (masovni zločini). Sve nabrojeno bilo je svojstveno tijekom ustrojavanja NDH i u njoj vladavine ustaškoga pokreta. Dakle, osnovna kulturna baština kojom je raspolagala knjižnica i čitaonica Hrvatske radničke komore, i one komorskih ispostava u pokrajini, bile su knjige. Premda je imao vezane ruke, Stanislav Šimić nastojao je da tu baštinu ne samo sačuva nego i da je obogati. Vlasti NDH donosile su pojedine uredbe i odredbe, koje su jednako pogađale sve knjižnice i čitaonice na području NDH, pa tako i one Hrvatske radničke komore i njenih ispostava. Zakonskom odredbom o zabrani ćirilice od 25. travnja 1941., zabranjena je uporaba ćirilice na području NDH. Zabrana upotrebe ćirilice odnosila se na ukupno poslovanje državnih i samoupravnih tijela, na urede javnoga poretka, na trgovačke i njima slične knjige, dopisivanje i na sve javne natpise. Posebno je naglašeno da je zabranjeno tiskanje ma„kakovih“ knjiga na ćirilici. Za prekršitelje bile su predviđene novčane i zatvorske kazne. Dakle, na temelju tih odluka uskoro će se iz knjižnica izlučiti sve knjige tiskane ćiriličnim pismom, ali i one na latinici napisane na srpskom jeziku. Naročito je bila teška i pogubna Zakonska odredba o zaštiti narodne i arijevske kulture od 4. lipnja 1941., kojom je cijeloj jednoj etničkoj i vjerskoj zajednici, Židovima, bilo uskraćeno svako sudjelovanje u radu organizacija i ustanova društvenoga, omladinskoga, športskoga i kulturnoga života hrvatskoga naroda. Posebno se to odnosilo na djelatnosti Židova u književnosti, novinarstvu, likovnoj i glazbenoj umjetnosti, urbanizmu, kazalištu i filmu. Ne treba posebno naglašavati koliko je ova zakonodavna uredba imala teške posljedice na buduće čišćenje knjižnih fondova. Zadaću čišćenja knjižnih fondova u knjižnicama i čitaonicama te uklanjanja drugih nepodobnih kulturnih dobara na području NDH imalo je Državno tajništvo za promidžbu. Tajništvo se 14. srpnja 1941. dopisom obratilo Radničkoj komori u Zagrebu, između ostaloga istaknuvši: „Sve knjige, koje ćemo u Vašem katalogu označiti, da ih treba izdvojiti iz prometa, moraju biti odstranjene iz knjižnice i pohranjene na posebnom mjestu pod ključem. Samo ona lica, koja dobiju naročitu dozvolu ovog državnog tajništva moći će dobiti knjige na posudbu iz ove odstranjene literature. Za poslovanje s ovim odstranjenim knjigama lično je odgovoran knjižničar Vaše knjižnice. Sva ova odstranjena literatura neka ostane i nadalje u pohrani kod Vaše knjižnice do naše daljnje naredbe. Slično treba postupiti i kod knjižnica Vaših ispostava. Molimo Vas, da kod izlučenja knjiga postupite naročito savjesno i strogo, jer je opće bilo poznato, da su upravo knjižnice
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=