94 OGLED Mihael SOBOLEVSKI Jednako je tako predlagao prikupljanje oglasa, ali tako da se oglasi ne bi „sukobljavali sa socijalnim i moralnim stanovištem organa jedne socijalne ustanove kao što je Radnička komora.“ Iz kasnijih Šimićevih izvješća vidljivo je da je časopis imao malo pretplatnika, a samo se nešto novčanih sredstava prikupilo putem oglasa. Kao prosvjetni referent Šimić je bio zadužen za organizaciju javnih predavanja, angažiranje predavača, organiziranje posjeta radnika kazališnim predstavama i prikazivanju poučnih dokumentarnih filmova. Pomagao je organizacijama HRS-a u kulturnom i prosvjetnom radu na terenu. Radi poticanja kulturnog i prosvjetnog rada u sindikalnim organizacijama izvan Zagreba, Šimić je obišao veći broj mjesta u pokrajini. Tako je 7. srpnja 1940. boravio u Sisku i prisustvovao sastanku delegata podružnica HRS-a iz Siska, Petrinje, Slunja i Kostajničkog Majura. Na sastanku se raspravljalo o tome kako unaprijediti kulturni i prosvjetni rad u tim podružnicama. U Šimićevu izvješću s toga sastanka, od 8. srpnja 1940., upućenom Upravi Radničke komore, navodi se kako su delegati iz navedenih mjesta zahtijevali da se u njihovim mjestima otvore knjižnice, kako bi knjiga bila dostupna što većem broju radnika. Da bi se takav rad pokrenuo, Šimić upozorava Upravu Radničke komore kako su potrebna odgovarajuća financijska sredstva, kojima sindikalne podružnice HRS-a ne raspolažu. U raspravi na sastanku sudjelovao je Šimić osobno, predloživši da se pokrenu sabirne akcije upućivanjem molbi nakladnicima i knjižarama, te privatnim osobama, neka daruju određeni broj knjiga podružnicama HRS-a. Izvješće zaključuje sljedećim tekstom: „Kao delegat Komore, ja sam na tom sastanku kazao, da Komora izrađuje opsežan plan za kulturni rad među radništvom, i kako će biti u pojedinim mjestima postavljeni organi, koji će u ime Komore organizirati na svom teritoriju sve što se tiče toga kulturnoga djelovanja. Ujedno sam rekao, da će Komora davati materijalne potpore za kulturni rad među radništvom, ali da će oni, koji te potpore budu davali, morati komori podnositi izvještaje o svom radu, što se tiče toga rada. Također sam spomenuo namjeru komore, da osnuje‘putujući kino’, koji bi u pokrajini davao predstave socijalnog i poučnog karaktera.“ Što je sve učinjeno u kulturnom i prosvjetnom radu, moguće je vidjeti iz Šimićeva izvješća pod naslovom „Izvještaj o radu prosvjetnog odjela Radničke komore za razdoblje od 28. listopada 1940. do 28. listopada 1941.“ Ovo Šimićevo izvješće nije značajno samo zbog niza iznijetih konkretnih činjenica, već i zbog gledištā o ulozi Radničke komore u razvitku kulturno-prosvjetnog rada među hrvatskim radništvom. Bila su to i temeljna gledišta HSS-a te njegovih nacionalnih sindikata, tj. HRS-a i SHPN-a. Zapravo, u kulturno osvješćivanje hrvatskih radnika nastojalo se uključiti kulturne institucije, a prije svih Hrvatsko narodno kazalište iz Zagreba. Rad na polju kulture među seljaštvom bio je prepušten organizaciji Seljačke sloge.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=