93 Mihael SOBOLEVSKI OGLED O prvome uspješnom tečaju polaznika Hrvatske radničke škole objavljen je članak u časopisu Vjesnik radničke komore (br. 4, travanj 1940., str. 69-75). Članak je nepotpisan, ali ga je posve sigurno napisao Stanislav Šimić. Naime, u opširnom tekstu o radu škole, što bi bilo logično, nije navedeno ime upravitelja. Šimić nije potpisivao ni neke druge članke u časopisima Radničke komore, koji se, s obzirom na problematiku o kojoj se u njima raspravlja (npr. o izvješćima o radu knjižnice i čitaonice), zacijelo mogu njemu pripisati. Nakon što je iznio činjenice o uspješnom radu Škole, posebno je istaknuo to da su socijalistički vođe odvajali radnike od narodne zajednice te da su u tome oponašali zapadnoeuropske zemlje. Međutim, u isto vrijeme dodaje da zbog toga treba ukoriti i nekadašnje protivnike radnika tj. vlastodršce i razne političare –politikante. S tim u vezi osvrće se općenito na rad braće Antuna i Stjepana Radića koji da su povezivali nacionalnu i socijalnu politiku te ukazivali na bratstvo radnika i seljaka. Članak zaključuje riječima: „Hrvatski radnički sindikati potekli su od Hrvatskoga seljačkog pokreta, kojega nauk hoće da se uspostavi posvemašnja društvena pravica. Način rada i borbe za uspostavu društvene pravde jest po načelima Hrvatskog seljačkog pokreta. To znači da se mora nastojati, da se sva prijeporna pitanja između staleža imaju rješavati sporazumijevanjem. Taj se rad mora raditi tako da se usklađuju opći narodni interesi.“ Međutim, Hrvatska radnička škola bila je kratkog vijeka. Teško je pouzdano reći zašto nije nastavila s djelovanjem, ali se može pretpostaviti da je to bilo u tijesnoj vezi s nastalom ratnom psihozom u Europi i Jugoslaviji te nemogućnošću okupljanja novih polaznika. Stanislav je Šimić kao prosvjetni referent imao i druge zadaće, prije svega rad na pomoći u razvitku kulturne, prosvjetne i izdavačke djelatnosti na području djelovanja Radničke komore i njenih brojnih povjereništava na terenu Banovine Hrvatske. Neke od tih aktivnosti do travanjskog rata 1941. godine posebno ćemo istaknuti, koliko je to moguće na osnovi sačuvanih izvora. Radnička komora početkom 1940. počela je izdavati časopis Vjesnik radničke komore. U toj godini tiskano je 12 brojeva, a 1941. do travnja mjeseca još 4 broja. Glavni i odgovorni urednik bio je Pero Baković (od br. 1 do br. 6), a zatim od broja 7-8 i dalje Antun Jurašić. Premda Šimić nije bio uključen u uredničke poslove, za taj je časopis obavljao vrlo značajne organizacijske zadaće. To se najbolje vidi iz njegova izvješća od 20. lipnja 1940., upućena Upravi Radničke komore. U njemu daje niz prijedloga u vezi s uspješnim tiskanjem, financiranjem i raspačavanjem časopisa. Upravi Radničke komore predlaže da se, radi pokrivanja režijskih troškova, organizira prikupljanje pretplatnika navodeći da je već ranije predlagao neka se povisi cijena časopisu u prodaji. Nadalje, u vezi s novim pretplatnicima predlagao je„pouzdanog i vještog“ posebnog akvizitera koji bi obilazio pojedine zagrebačke institucije, ali i one na području Banovine Hrvatske.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=