86 PROZA I POEZIJA Damir D. OCWIRK – Đede, tu je tvoj dio para od novi aut’mata za parkiranje i pare koje Ljuba uze od prodavača karata prije raspodjele utrška s onim glupim Kaz’mirom. – Ho-hoo-hooo... – odobrovolji se djed Florijan, pa odškrinu vrata automobila i gurne momku nekoliko novčanica duboko u džep hlača. – Pazi da se ne skvashe... he...he... – Hopla...la! – reče momak, pa ga upita: – Đede, imaš li ko’i mentol-bombon? – Donesem ti mentol-bombone sutra navečer, na staro mjesto! – A, da nešto pos’bno obučem? – Bit će dovoljan taj remen za samokres i ona baterijska svjetiljka, ho-hoohooohrrr... – odgovori djed Florijan i odjuri kao vihor u tamnu noć. Krupni momak ode do kamiona. U kabini svjetlo ne pali, već sjedi i čeka tiho kano duša djevojačka. A tko čeka, taj i dočeka. Zazvoni mobitel u njegovu džepu i javi se ženski glas: – Jaki, odma’ dolazim! Kod se’ imam one talone za spalit’ i pare koje smo naplatili prodajuć’ besplatne ulazn’ce školskoj djeci..., k’o nav’jek. Pa čim tebi dadnem tvoj dio para, odbaciš me u novi stan, jer tamo me čeka onaj trener da mu dadnem... Ona Jakom, međutim, bijaše odveć jezičljiva, pa on izvadi iz džepa dva mentolbombona te ih ubaci u razjapljena usta. – Jer moje novo bijelo krzno ne voli prljavu kišu, jes’li razumijo! – dovršila je Ljuba. – K’o nav’jek – promrmlja Jaki. A u onoj je krčmi birana družina i dalje u tamburice udarala te budnice podcikivala, pa Kazimir odmah nastavi gdje je djed Florijan stao. – Tko je najbolji? – zaurlao je uz čelo svečarskog stola i objema rukama podignuo visoko kalež rujnog vina, a zadimljenom krčmom zaječa: – Znasee... nasee ... Slavila bi tako kićena gospoda NK Zvrk i voljeni grad sve do nedjeljne mise, ali krčmar o ponoći donese račun. Tad pobjegoše jedan za drugim i sve jedan preko drugoga, svojim snažnim automobilima u tamnu noć. Te sumorne jesenje noći kiša je nastavila žešće padati. Zamutili se zdenci, nabrekli izvori, provalili se nasipi i silna voda prekri šume, livade i njive. A onda krenuše bujice sa zelene gore, povaljaše hrastove i tmasta kaljuža potopi voljeni grad. Spasiše se samo oni koji su snažnim automobilima umakli iz uklete doline. Stradaše samo nejaki, a to bijaše ona čeljad koja se ovdje izravno ne spominje.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=