85 Damir D. OCWIRK PROZA I POEZIJA jetivši smočenog Kazimira, otre cigaru o šarenu kruglju pa ga zagrli kao unuka najmilijeg. Kazimir osjeti vruć dah na vratu i koščatu šaku djeda Florijana kako mu klizi niz leđa i opipava skriveni svežanj novca u džepu kabanice. – Domovino, otvori se! – reče prestravljeni Kazimir i odmače djedovu ruku, a ovaj ga ščepa za stražnjicu. – Tko je najboljhi...hi? – Znaseee... – stisnu se Kazimiru grlo te snažno odgurne djeda Florijana i pri tome slomi jadničku, s lijeve strane grudnog koša, dvije cigare u džepu. Ovaj se ne tuži nit jadikuje, već čvrsto reče: – U boj, braćho...ho...ho... U Kazimira bijaše dobra poštenja i srca milostiva, pa tutne djedu torbu s novcem u drhtave ruke. – Današnji utržak NK Zvrk za tvoju banku, djede! Djed Florijan odbaci šarenu kruglju u kaljužu te okretno prihvati torbu, ali ga i koriti stade: – Ama, sinko moj, zašto hodaš bez kišobrana..., mogao je novac pokisnuthi...hi?! – Uskoro ćemo igrati s vlastitim kišobranom u ruci – pokuša ga Kazimir umiriti. Djed Florijan ne htjede na studeni dangubiti, pa reče: – Sad autić mi dovezi iz one kaljuže, da nove cipele ne umažem. Tȁ znadeš kako opaku ženu kući hranim! A kad mu je Kazimir auto do suhe strehe pokorno dovezao, uštine ga djed za ozebli obraz. – Sad požuri se u toplu krčmu i nastavi gdje ja stadoh. Vidimo se sutra na nedjeljnoj misi, i povedi svoju slatku ženicu i dječichu...hu. – Sve za Zsssvrk... i voljeni grad... – odahnu Kazimir, pa pohita u krčmu. Na ulazu skide mokru kapu, ali ponajprije džep kabanice opipa u koji je metnuo onaj svežanj novčanica šuškavih. On bijaše prazan i suh kano zdenac napušteni, ali mu zato salonske cipele bijahu nabrekle kao dva gorska izvora. I tek što je Kazimir u krčmu zamaknuo, sjede djed Florijan u svoj snažni terenac te krene kroz otpalo lišće i mulj koji je plazio slomljenim grmovima dubrave. Staze se pred njim same otvaraše, ogoljeni hrastovi naklanjaše. I skrene on iznenada na blatnjavi parking do tribina gradskog igrališta. Tamo se zaustavi iza kontejnera s otpadom, pa nekoliko puta bljesne svjetlima automobila. Odnekud se dokotrlja golemi kamion za smeće, a iz njega iskoči krupan momak u crnu odoru utegnut, za pojasom golemi samokres nosi, oči mu se u mraku cakle, hladni dažd krijepi ga. – Domovino, otvori she...he! – zakriča djed Florijan kroz prozor automobila. – Ne kazuj to glasno – šapne momak i ubaci mu poveću torbu kroz otvoren prozor. – Ama, sinko moj! Zaprljat ćeš mi nove presvlake od bijelog krznha...ha! – ojadi se djedu.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=