84 PROZA I POEZIJA Damir D. OCWIRK – Jaki i ja smo uzeli jedan posto od para sebi..., k’o nav’jek. – Ljuba završi raspodjelu subotnjeg utrška NK Zvrk. Kazimir ipak sumnjičavo pogleda svežnjeve novca na stolu. – Manji utržak nego prošli put, očito dijelite sve više besplatnih ulaznica. – Po nal’gu đeda Flor’jana sve utakmice su human’tarne, pa pravo na besplatne ulazn’ce imaju samo škole, bog’ti građani i ugledni polit’čari. – Preostali novac još večeras nosim sa sobom... u banku. Talone od prodanih ulaznica neka Jaki odmah spali! – Kazimir oštro zapovjedi i još oštrije priprijeti: – Svi moramo raditi pošteno, bez obzira na zakon! – K’o nav’jek! – reče ona, pa ostatak novca sa stola ubaci u kožnu torbu. – Tu su pare za tebe, ovaj za đedovu banku. A u onoj vreći za smeće su pare koje dajem več’ras nji’ovom treneru u mojeme... – Veleumno! – odsiječe Kazimir, odvagne u ruci torbu s novcem, pa k tome upita: – A kontrola prodavača karata? – Svakog blagajn’ka osobno provjer’la... k’o nav’jek! Kazimir izvuče iz torbe krupnu novčanicu i gurne je u njezina razdrljena njedra. – Vidimo se u ponedjeljak... u tvome novom stanu! – K’o zadnji put! – ona sva uzdrhta, pa se stade umiljavati oko njega: – Mali, a da nešt’ pos’bno obučem? Kazimir stidljivo šapnu: – Moja Ružo... Ružice, bit će dovoljne samo tvoje rajske pletenice! – Ja sam Ljuba! – razgoropadi se sad lijepa djeva, a Kazimir dohvati torbu, šmugne do vrata i kroz okance došapne: – Domovino, otvori se! Ali se vrata ne otvaraše, a jedra Ljuba opasno se primicaše. – Jaakiii... – zavapi Kazimir, a na okancu iskrsne golemo oko. – E, nije Domovino, jer to je kad ulaziš, a kad izlaziš jeee... – Jakiii! I Jaki bijesno otvori vrata. – Domovino otvori se... znači ulaz na gvozd’na vrata, a Sezame otvori se... kažeš kad ‘ćeš izać’, jer izać’ je u nas teže neg’ uć’! Kazimir uteče niz hodnik prema uskim stubama koje su vodile na površinu. Tamo zastade, pa nasumce uze iz torbe svežanj novčanica koji potom ugura u džep kabanice. Na izlazu suterena dočeka ga noć koja bijaše tako tamna da se nije vidjelo što je šetnica, a što kaljuža. Ali Kazimir bijaše čeljade lakonogo, pa zatanca dubravom sad s lijeva sad s desna i zaputi se mutnim svjetlima krčme iz koje i dalje tamburice kuražno zvonjahu te kićena gospoda budnice i dalje podcikivahu. A pored krčme živahno skakuće djed Florijan, zaklonio se pod strehu od jesenjeg dažda. Pod lijevim pazuhom stišće bijelo-crvenu kruglju, a u desnoj užarenu cigaru vrti. Zami-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=