80 Damir D. OCWIRK, Pula LEGENDA O VOLJENOM GRADU U počast Ivani Brlić Mažuranić (1874. – 1938.) U pradavno doba izgradiše vile podno zelene gore krasan grad sebi na diku. Kako bijahu dobra srca, grad pokloniše siromašnoj čeljadi koja tuda lutaše bez kuće i kućišta. Radosna čeljad složno uredi okolne šume i livade, a onda u dolini uzora njive koje obilnim žetvama stadoše darivati. S vremenom nikoše i raskošne kuće po zelenim obroncima, a u središtu grada privlačna krčma. U nju poče navraćati staro i mlado jer tu bijaše uvijek vedro i raspjevano, a nije se moralo nit’ orat’ nit’ sijat’. Jedne jesenje večeri, kad vani postade tamno i nemilo i kad su najstariji žitelji grada zaboravili predaju o dobrim vilama i bratskoj slozi, u krčmi se opet skupila birana družina. Uokolo golemoga svečarskog stola pila su i pirovala sve kićena gospoda, a na njegovu čelu stajaše ponositi djed Florijan. Propinjao se on bodro na tankim nožicama, kričao iz petnih žila i debelom cigarom risao užarene znamenke po zraku. U kratkim predasima nadahnute besjede zabadao je cigaru među debele usnice, pa objema rukama podizao visoko kruglju prošaranu bijelo-crvenim poljima. Zadimljenom krčmom smjesta bi zagrmio pljesak, svaki put sve blještaviji i čujniji, jer djedu Florijanu nitko ne bijaše ravan ni po plemenu ni po razumu. Razlog tomu velikom pirovanju ne bijaše samo blistava subotnja pobjeda NK Zvrka, već i svima slatka istina – uzoriti klub napokon je izbio na vrh tablice jesenjega nogometnog prvenstva, važnoga regionalnog nadmetanja. (izvor: glasistre.hr)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=