79 Nela STIPANČIĆ RADONIĆ PROZA I POEZIJA dan i veseli se gospodaru, makar ga je jučer štapom po glavi bio lupio. Ali kako se spasiti od starih, loših navika, kako im začepiti usta?! A nužno je, da bih se jutrom u ogledalo pogledala. Stanem zato kraj prozora mirno te vjetar dugo osluškujem. Svaki put razveseli me ili ohrabri i evo, i jutros mi iznenada veli: Neruda te s puta pozdravlja i poručuje:„Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika!“, pa ti sada vidi kamo ćeš spustiti svaku riječ u rečenici, hoćeš li spomenuti jučerašnje bjesove ili ćeš iznova započeti dan kao da su ono bili golubovi na tvojoj terasi i cijelo popodne samo tebi gugutali, a ne susjeda koja te ogovarala. Ako ne želiš iz dana u dan gunđati i umirati, treba ti friški zrak! Raširi sva vrata i prozore duše da izađu sve crne sumnje. I nemoj niti jednu slučajno za sebe zadržati, pa ni onu da nam je „sutra“ neki lopov ukrao i „kroji ga sada po svome“. I tko zna, stanemo li uopće više u njegove prepravljene haljine kao ljudi? Ili možda kao mravi? JEDNA ZIMSKA SLIKA Važno je sve ono što sretnima nas čini, kažu, pa se oči moje prilijepile za slike na zidovima. U muzeju sjećanja svaka slika svoju priča priču. Ovdje sam imala tek šest godina i mašne dvije bijele imam u kosi; na drugoj sam namrgođena, jer sam u školi i strašno se dosađujem; na trećoj sjedim na zelenoj travi uz jezero u jedno kasno ljeto i pjevam veselo kao da ću postati operna diva... Koliko li slika ostane u čovjeku kada se zauvijek rastane od prošlosti? Ona kao prava dama, uvijek ljupka, nasmijana, a on namrgođen i umoran već od života, pozdravlja je skidanjem šešira, ali slabo već vidi, a pamćenje ga još slabije služi... I ne prepoznaje više onu mladost u njoj, ono vitko tijelo, onu krasnu ženu s kojom ga je životom davno povezao, već se smješka samo blesavo... Ona i on – prošlost i čovjek, kao dva stranca u noći, plešu svoj posljednji valcer i ne prepoznaju se više. Pa niti muziku uz koju su odrasli, smijali se i plakali u dugim noćima, a jutrima zagrljeni čvrsto promatrali se dugo u ogledalu.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=