47 Milko VALENT PROZA I POEZIJA koju iz ruksaka vadim diskretno oštećenu od mojih čitanja i onih moga oca, također Marka, koji je imao sreću biti student pa i prijatelj Cipre i njegove filozofske citre. Već je sadržaj knjige mlada misa mladomisnika, gromka pjesma filozofije: „Uvod, Dijalozi, Bitak i privid – Parmenid, Bitak i bivanje – Heraklit, Bitak i um – Anaksagora, Fysis i nomos – Sokrat, Svijet uma – Platon, Um i znanost – Aristotel, Vrijeme filozofije, Bilješke, Bibliografija.“ Moj otac Marko, pokoj mu filozofskoj duši koju i vrlo zahtjevni anđeli vole, često mi je govorio da Cipra nikad nije bio kabinetski tip filozofa, već da je i živio svoju filozofiju, uvijek je dijeleći s drugima. To dokazuje, govorio mi je moj otac, i slavna anegdota iz 1988. Riječ je o tulumu kod domaćina Volarića u „drvenom neboderu“ na uglu Smičiklasove i Martićeve ulice. Sudionici: domaćin, filozof Vanja Sutlić, profesor i prijatelj domaćina, filozof Marijan Cipra te moj otac i njegova tiha no strasna ljubavnica Zdenka. S tog tuluma najčuvenija je, kaže moj otac Marko, Ciprina rečenica, koji je cijelu noć u kupaćim gaćicama pio samo Cedevitu s vodom, izrečena u pauzi između dva pornografska filma:„Uvijek treba piti umjereno odvratna pića.“ To da Marijan Cipra nije bio kabinetski filozof, dokazuje i njegova pozivnica mojem ocu Marku na oproštajno druženje u njegovu kuću, a u čast odlaska Ciprine studentice indologije Snježane Zorić u Indiju. Prije nego vam pokažem taj dokument sretnijeg filozofskog doba, nego što je ovo naše, evo što mi reče otac Marko.„Te su se tople lipanjske noći u Marijanovoj kući recitirali i stihovi iz Ciprina dijaloga s Heraklitom: ‘Noć je tamo i skroviti mrak, al’ posvećenik uputi li te u nj, sunčev nadjačat će sjaj.’“ No sad je čas. Evo toga, tako mi filozofskog boga sretnog trenutka Kairosa!, na četiri jezika napisane pozivnice Marijana Cipre i njegove citre. Upozorit vas želim da u ovo vrijeme korone pažljivo dezinficijensom dezinficirate ruke, te da zatim, dok kruži ovom velikom Martinom sobom za radno ladanje, taj toliko fin, a blago namreškan papirić nježno držite u rukama i čitate ga, slaveći djedove i očeve naše koji uz pomoć filozofije burno živjeti znaše. Anđeli plješću i viču: „I Cipra je čak i u toj pozivnici bio protiv svih radova na svijetu. Aleluja i Amen!“
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=