30 EKSKLUZIVNO Nedjeljko FABRIO umiru, treba im grob, treba im sprovod, treba im bolnica, treba im lječilište, to sve treba, to je sve neriješeno, to će sve prvi put ovaj naš novi statut riješiti, to je briga. Kao što vidite, mi se povlačimo iz političke djelatnosti, jer su za to stvoreni sasvim drukčiji uvjeti, imamo danas 55-56 stranaka, ako se ne varam, i neka stranke vode svoja stranačka nadmudrivanja i prepucavanja, a mi se vratimo našoj udruzi umjetnika koji su tu zato što su umjetnici. Mislim da je to u ovom trenutku najvažnije i ja sad još nemam prava da vam išta kažem, ali vrlo brzo, za 10-15-ak dana, mi ćemo cijelo naše članstvo upoznati s tim prijedlogom i to će biti jedna zaista ugodna senzacija koju će onda vjerojatno slijediti i sva druga umjetnička društva koja jednako tako nemaju riješenu skrb, ni honorare, ništa. Ali da bi se to provelo, potrebna su određena financijska sredstva, je li tako, za taj, nazovimo ga, socijalni program? Recimo, tu se radi o zdravstvenom osiguranju, vjerojatno, možda o penzijama... Da, da, penzije, sve, sve... Normalno, ako je netko cijeli život pisao, i izdržavao se pisanjem, zaslužio je da bude zbrinut, da ima pravo na grob, na liječenje, na prvu pomoć..., a sad to nema. Postojala je Zajednica umjetnika, ali ona se raspala raspadom onog društva, i mi smo prisiljeni starenjem naših članova, a mi imamo velik broj starih ljudi, da riješimo ta pitanja. Dolaze mi ljudi koji traže grob, grobnicu, koji traže posljednje počivalište u doslovnom smislu riječi, njima treba pomoći, to su ljudi od 85-90 čak godina neki i kažu meni nema tko, gdje ću ja, što sa mnom...? To netko treba riješiti, država to treba riješiti, govorim u širokom smislu, ali na naš poticaj, na naš prijedlog koji će pravnici, dakle pravno, stručno, utemeljeno podastrti državi, a država mora tako nešto prihvatiti i riješiti, to je njen zadatak. Da, jer radi se o ljudima koji su, može se reći, poprilično zadužili ovu državu svojim radom, stvorili su neke neprolazne vrijednosti. Da, čujte, Šoljan je nedavno umro i da se nije našla njegova supruga u zadnji čas, bio je problem što s njim. Jer Akademija ne pokapa, on je bio član Akademije, ali Akademija nema novca da pokapa svoje članove. Bilo je problema što i kako, no to su sad intimne stvari... Ali, evo, primjer, mislim to se ne smije dogoditi. Kad umre takav jedan čovjek, onda se to mora unaprijed znati tko će takvog čovjeka pokopati na jedan doličan način, kazati mu hvala za ono što je učinio, što je pošteno odradio svoj ljudski vijek, baveći se tim poslom koji je takav kakav je, ali je posao vrijedan poštovanja kao i svaki drugi. I još, recimo, osnivanje Društva hrvatskih književnika Hrvatske republike Herceg-Bosne. Tu imate prepletanje članstva?
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=