288 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Šura DUMANIĆ Razaranje obitelji nije slučajno, nego rezultat pomnog, višegodišnjeg i zlonamjernog djelovanja jednoga državnog službenika, revnoga, pohotnog i bez (samo)kontrole, što pisac vješto koristi ispisujući dramatičan (i dramaturški) tekst koji je vješto, u krug realnosti koju opisuje, uključio sam čin pisanja, stvorivši enigmatičnu naraciju što čitatelja magnetski privlači i uvlači u svoje zagonetne kodove pune tajnovitih naznaka i slutnji. Ovo je roman atmosfere – one izvanjske i one unutarnjeg stanja, koje se međusobno prepleću, sapleću, podudaraju i pothranjuju. Nema opisa zla (sve do posljednjih stranica, kada je Zlo prepoznato na djelu), ali ima izvanrednih opisa tuge, praznine, otuđenosti, izgubljenosti u svijetu, obamrlosti duha i osjetila, kakav je primjerice opis„zagrebačkoga sentimenta“ koji podjednako prožima grad, glavnoga junaka i druge aktere: ...Zašto je tako hladno? Možda, pomisli, što uistinu nisam nigdje. Samo prolazim kroz nestalna sjećanja i prošlost koja je davno dotekla svome kraju. Pa i ovdje, u ovoj birtiji, iz svakog ćoška dotiče tuga sklupčana u davno završenim životima. To je taj zagrebački sentiment, patos nestvarne nekropole, tragičan i različit od svega što postoji u drugim drevnim gradovima... Simboli – Mjesec, imena „I mjesečina može biti pogled na svijet“, citira Krležu autor romana, stavljajući ove riječi kao krilaticu na početak, najavljujući time nestalnost i privid svijeta i priče o kojima će govoriti na stranicama knjige. Pa kakav je pogled na svijet glavnoga junaka (autora)? Autor provlači jedno raspoloženje kroz cijeli tekst, sublimirajući tako opise vlastitih misli, osjećaja, sjećanja ili unutarnjega egzila u svijetu koji se umotan u paučine magle i sivila – raspada. Mjesec/mjesečina je nijemi lajtmotiv romana, stalno prisutan pokazatelj stanja u svijetu i među ljudima. Promjenjiv, pomalo odsutan, svjedok. Jednom je Mjesec običan – blijed, potom hladan, ili slab, u drugom trenutku vidjet će ga autor crnim: Prošle noći u kupeu vagona sjala je mjesečina onog crnog mjeseca koji vlada nebom nakon uštapa i koja ima moć da ulazi u pigmente živih pretvarajući ih u opsjene. Zato se može učiniti kako se pleše sa sjenama... Sablasan je Mjesec, sjena Mjeseca, njegov trag, i trag još uvijek nedorečenog, neotkrivenog (tek naslućenog) značenja ovakvog „pogleda na svijet“. Imena aktera romana, počevši od obitelji glavnoga junaka Filipa: otac Ferenc, majka Fani i sestra Flora, nastavljaju se redom s početnim slovom F – krčmarica Frida, grobari Franjo i Ferdo, te žbiri Faust i Feliks. Je li u pitanju razigrana autorova mašta ili je u primisli imao važno ime„na F“, možda lik Goetheova junaka Fausta, ili drugu
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=