272 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Vinko BREŠIĆ njezin prvijenac Riječ kao lijepo stablo i danas izgleda otmjeno, da voli putovati, čitati i prevoditi, da je i prijateljstvom bila povezana s objema Vesnama – Parun i Krmpotić, da piše, diše i uzdiše, a literatura da je po sebi spoj banalnog i uzvišenog. Dok piše i podcrtava, igra se i odmara, priznaje da je pušila travu i da ne mari za one koji se svega čuvaju, da naprosto vrije od životne energije, ima faktografsko pamćenje, lako uči jezike, ali ne zna plivati ni plesati, da ima dana što se kao prsti zlate, da je luda za brzinama, da je dubok jaz između maštanja i stvarnosti, a sva vruća ljeta da su prokleto neugodna... itd. I sve to, dakako, u prvome licu jednine... U prvom licu jednine ispisani su svi prilozi i u drugoj joj knjizi – Godišnja doba duše, njih stotinjak, koje je autorica razgodila u četiri godišnja doba (Proljeće, Ljeto, Jesen, Zima) poredavši ih uglavnom kronološki onako kako su u većini slučajeva i nastajali od 2015. do 2023. godine. Očito, obje su knjige nastajale istovremeno – Ljeta s namjerom da napiše kakav-takav roman, dakle, planirano, a Doba bez određenog plana, osim – čini se – same potrebe da piše i da se tako duševno rastereti svjesna kako je u mediju u kojemu i je i nije sama. Iskustvo je to koje se može donekle usporediti samo s pisanjem dnevnika, a koje je pripovjedačica na jednome mjestu lapidarno sažela: Biti i pisati! O čemu to piše Božica na mreži? O melankoliji koja raste s godinama, o onima kojih više nema, ali su s nama, o religiji i dvojbama vjerovanja, o ljubavi kao oruđu kojim nas život obrađuje, o putovanjima, darovitim ženama s kojima se družila, o pjesnicima i poeziji neizravno otkrivajući vlastite favorite i miljenike, užasava se prosječnosti, zanimanja bez strasti i hrabrosti, ljudi bez ukusa i predanosti, piše o mjestima s dušom i o tome kako se danima može živjeti od nečijeg bezazlenog pogleda, o raznim vrstama humora dajući prednost češkome, o tome koliko smo zapravo komplicirani, površni i ravnodušni, o vlastitoj otvorenosti za sve vanjske podražaje, o fascinaciji livanjskom kišom i Baranjom, o tome postoji li inspiracija ili je tek umišljaj, o našim laviranjima oko istine, o zamornoj prosječnosti, nedorečenosti i aljkavosti, o horoskopskim znakovima, o Lackoviću, o tome kako često sanja da leti, o našim višestrukim identitetima potaknuta čitanjem Fernanda Pessoe, o romansi Bele ruže, nežne ruže, o prijateljskim sretanjima i biljkama kao našoj rodbini, o učincima vrućine i sparine, o stanju inzularnosti i izoliranosti, o genijalcima koji remete rutinu, o „šankerskom defetizmu“, o važnosti sanjarenja i iluzija, o jednome razgovoru s Vesnom Parun i ulozi pjesnika, o jedinstvenome Tonku Maroeviću, o trenucima kada nam se čini da smo dodirnuli dno, o prijateljici Đurđi s Cvjetnoga, o manjku kompletnih i kompetentnih a suvišku lažnih veličina, o tome kako djeluje„svemirska pravda“, zašto je u pravilu nezdrava hrana ukusnija od one zdrave i o napadima gladi koja je izbezumljuje, o miru vlastite
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=