26 EKSKLUZIVNO Nedjeljko FABRIO Na to pitanje kazat ću vam nešto iz ovog novog romana koji upravo pišem. Smijem kazati da ima jedno dva poglavlja o ratu u Vukovaru. Skupio sam golemu literaturu o ratu u Vukovaru, mi već danas imamo sjajnih zapisa, iz dana u dan, objavljene su i knjige, imam ih na stolu, gdje su naši ljudi u Vukovaru vodili dnevnik, naprosto svaki dan, to je škrti dnevnik, to nisu nikakvi umjetnici, to su ljudi koji su bili vojni zapovjednici, dobrovoljci, brigadiri, koji su naprosto vodili svaki dan bilješke o tragediji koja se događala u njihovom gradu. To sam pomno proučio. Gledajte, ništa od toga ne može biti literatura, nažalost, to je tako kako je, to su zapisi. Vi ćete tamo doznati kojeg je dana koja ulica pala, koliko je tenkova uništeno, koliko je naših ljudi poginulo, koje su četničke odnosno srpske jedinice ušle u Vukovar, kako su se zvale, je li 256. bataljun ili nije puk, ali tu nema onog, a to je literatura, što je, kako se to događa u psihi onoga koji sve to gleda. Mene zanima, to treba prelomiti kroz jedan lik, koji onda to doživljava, ali ne faktografski, nego odjek toga u njegovoj duši, ljudska duša me zanima u tim trenucima i to je, mislim, stvar umjetnosti, svih, i slikarstva, i glazbe... Kako ljudska duša prelama taj rat, ne faktografija, to imamo u novinama, imamo novine iz tog vremena pa ćete svaki dan čitati u „Novom listu“,„Glasu Istre“, „Vjesniku“... što se događalo. Ali tamo nema ljudske duše, tamo nema detalja, vi morate te grube detalje provući kroz ljudsku dušu, to jest kroz svog junaka, kako se to nekad u školi govorilo, je li, koji će vam onda na posredni način vratiti natrag te podatke, ali koji onda više neće biti šturi i povijesni, nego će biti umjetnički relevantni. Pisac u svakome liku mora biti podjednako Književnik počinje misliti za te ljude, misli se na rat... Vidite, Shakespeare kada je pisao Otela i Jaga, on je dakako bio na strani Otela, ali on je cijelo vrijeme morao misliti i kroz Jaga. To je školski primjer kako pisac zapravo, i svaki umjetnik, mora točno u svakome biti podjednako. Vi ne možete napisati dobar roman, dobru dramu, napraviti sliku, ukoliko je ona kompoziciono nekakvo rješenje, a da ste vi pristrano na strani jednoga svog..., to je katastrofa. Morate biti jednako za Jaga koliko i za Otela. To je slučaj u mojim romanima i zato su moji romani potpuno, da tako kažem, lišeni bilo kakve pristranosti . Iako je to gotovo osam stotina i više stranica vrlo ozbiljne i krvave političke građe, vi nećete tamo naći jednu rečenicu za koju biste mogli reći – evo ga, Fabrio je na strani Talijana ili, gle, Fabrio je na strani Hrvata, ili... Ne, jer kad bi tako bilo, to bi bila literatura prošlog stoljeća. Na žalost velikih pisaca, kao što je bio Kumičić, koji je silom prilika morao tako reagirati, ali mi to više nismo dužni, mi smo dužni misliti, a to je ono što sam govorio na početku, metodologijom našeg vremena koja ne može više biti ma-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=