25 Nedjeljko FABRIO EKSKLUZIVNO katolički nastrojen, pobožan – pazite sad o kakvim glupostima se radi, ali glupostima koje koštaju života – ostavlja preko noći oruđe na polju, znači maškline, motike, lopate, ašove... kako se to sve zove, normalno on kopa, ostavi, ode doma spat’, sutra se vrati na polje i nastavi kopati; e da, al’ dolaze Francuzi i donose zakon, molim vas lijepo, vrlo uredno napisan, sa svojim točkama, zakonicima, podtočkama, a, b, c..., koji kaže sljedeće: tko ne spremi noću oruđe u skladišta, u hambare, u magazine, u konobe, da tako kažem, bit će na smrt osuđen. Imamo zapise gdje su ljudi vješani u dvorištima vlastitih kuća zato što su preko noći ostavili oruđa; oni su govorili Francuzima, pa šta ću ja pred svojim Mikulom ili Matejem skrivati, kad on je moj sused, oštija, ne, e ali za Francuze nije bilo „oštija“; Francuzi su donijeli zakonik, jedan red, to je bio njihov red, po njihovom smislu i nahođenju, koji je tražio da to bude tako, jer ako ne – ode glava. I glava je odlazila. Dakle, počelo se nešto strašno događati u malom životu čovjeka, to je za mene kao pisca važno, u svakodnevnom životu počelo se nešto strašno događati. I on vidi svog susjeda, svog oca, brata obješenog zato što sinoć nije spremio mašklin u konobu. Eto, vidite, to je jedan krasan primjer iz svakodnevnog života u kojem se eksplicira dolazak Velike Povijesti, kako ja to ironično kažem, u naše krajeve. I s tim onda počinje obrat u našem čovjeku, dolazi do revolta, onda dolazi do proturevolucijskih... itd., u ovom konkretnom slučaju protiv Francuza, onda se budi samosvijest, budi se ideja – a zašto i mi ne bismo imali našu državu?, pa tako dalje. S obzirom na to da su Francuzi u Italiji, eto istih karbonara, dakle varijante talijanskog domoljublja u Italiji, znate da su karbonari pripremili stvaranje Italije 1861. Eto karbonara koji se povlače u šume, u brvnare, žive izdvojeno, slijede Isusa Krista, i vele mi ćemo biti kao i on, propovijedat ćemo bratstvo i jedinstvo, stvorit ćemo svoju državu. I dakle, Francuzi su ti..., to je strašno važno, i vrlo je zanimljiv jedan detalj, kako su i Aralica i Fabrio, da sad govorim o sebi kao da se radi o trećem, u svojim romanima ne hoteć’, nevezano, došli do istih rezultata. I Aralica i ja postavljamo istu tezu da moderna povijest našeg čovjeka počinje od Francuske revolucije, odnosno od dolaska Francuza, poslije revolucije, u naše krajeve. Eto, i da bih zaključio, summa summarum, ta povijest koju su oni donijeli, a mi je silom prilika prihvatili, jer su oni ovdje bili osam godina gospodari, nakon čega je došla Austrija, ali to su daljnja vremena, to je onda ta kronisterija koju ja obrađujem, ili Familienfuge u drugom romanu, koja je otjerala naše ljude odavde, koja povijest donosi zlo, nesreću, jalovost i smrt. U tim trenucima, koje istražujete iz povijesti, ljudi se i politički bude, moraju početi razmišljati politički. Vi imate pred sobom zapisane fakte. Kako pišete, kako razmišljate o tome što ti ljudi politički počinju misliti u tom trenutku?
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=