241 Ante CUKROV ZAVIČAJ polare in Sissano dopo finito il primo corso Scolastico, br. 18, od 13. rujna 1819., pisano na talijanskome jeziku – govori da su u školi 3 razreda s ukupno 7 učenika (I-2, II1, III-4). Izvješće je potpisao Giannantonio Bogovich, Maestro.50 (Prema Bogovićevoj Noti, bez broja i datuma, no po svemu sudeći s početka 1820-ih jer je nalazimo složenu u istome svežnju gdje i druge dokumente iz 1820., navedena su imena 15 upisanih učenika od kojih školu polaze tek trojica. Notu je potpisao Don Giannantonio Bogovich, Maestro della Scuola Popolare di Sissano). Dakle, izvješća su pisana na talijanskome, a službeni nastavni jezik trebao bi biti njemački ili njemačko-talijanski. Koji je stvarni nastavni jezik ove škole? O stanju u školama u Šišanu i Fažani, temeljem godišnjega izvješća učitelja ovih škola, Antonija Tessera u Fažani i Giannantonija Bogovića u Šišanu, generalni školski inspektor Eggenberger u podužemu pismu (3 i pol stranice velikog formata) Kotarskom školskom nadzorništvu u Puli N° 1933 od 30. rujna 1819., između ostaloga, piše: „Pismeni ispiti, talijanski kao i njemački, pate od istih grešaka kao i oni u Šišanu... (Le scritture dell’esame quanto italiane che tedesche soffrono medesime eccezioni come in Sissano...)“51 Koliko je moguće da je nastava bila na hrvatskome jeziku, a da su dječji pisani radovi, odnosno službena izvješća učitelja, pisani na njemačkom odnosno talijanskom jeziku? Drugim riječima: koliko je moguće da je Bogović istovremeno vodio školu na dvama jezicima: hrvatsko/ilirsko-talijanskom odnosno hrvatsko-njemačkom bez dopuštenja vlasti, o čemu potvrdu ne nalazimo? Je li moguće da je Bogović istodobno vodio privatnu školu na hrvatskome jeziku? K tome tajnu školu u malome mjestu poput Šišana koji u to vrijeme ima tek 261 žitelja?52 Demarinova tvrdnja o skromnim hrvatskim školama, dakle, nema potkrjepu. Premda se izravno ne bavi školstvom, pišući popularnim stilom, Milanović je objektivan i oprezan, ne iznoseći tvrdnju iza koje ne stoji dokumentacija, već se poziva na Cottonea koji je, za razliku od Demarina, arhivsku građu očigledno konzultirao i uredno se pozivao na nadzornika Eggenbergera. Sudeći prema službenim podatcima o crkvenome osoblju Austrijsko-ilirskoga primorja za 1819. godinu (Schematismo, 1819., V-179), Bogović je tek „sacerdote provvisorio“, dakle nije župnik ili kapelan, već tek provizorni, privremeni svećenik.53 Je li novopridošli privremeni mlad svećenik sebi smio do50 DAPA PK: No. 18. 51 DAPA PK: No. 1933. 52 Schematismo..., 1819., III-24. 53 Zbog dobrih rezultata škole u Šišanu, Dvorska komisija je dekretom od 2. lipnja 1827. odredila da se plaća Bogoviću, uz materijalne uvjete određene u trenutku otvaranja škole, poveća i plaćanjem 20 forinti iz općinskoga fonda za protekle 2 godine te još 20 F iz školskoga fonda, sve na godišnjoj razini. K tome, početkom 1830-ih Bogović je, predavši službu drugome učitelju, imenovan kanonikom i članom pulskoga kaptola.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=