240 ZAVIČAJ Ante CUKROV prve, doista skromne, hrvatske škole u kojima rade naši svećenici, kao npr. u selima u okolici Pule (u Valturi, Premanturi, Peroju i Šišanu). Školu u Šišanu polazila su i djeca iz Ližnjana, u kojoj je obučavao svećenik Antun Bogović, te je za svoj rad primao 12 vozova drva na godinu i tzv. starić (posuda od 10 l) žita za svakog učenika što su davali roditelji“ (Demarin, 1978., 13). Provjerili smo ovu, za povijest hrvatskoga školstva u Istri vrlo značajnu tvrdnju, i ustanovili da ista nema dokumentacijsku potkrjepu, kako u arhivskoj građi tako ni u literaturi. Demarin se referira na tekst bilješke (fusnote) Tone Peruška iz knjige Moje uspomene na Družbu sv. Ćirila i Metoda za Istru dugogodišnjega tajnika Družbe, Viktora Cara Emina, koja glasi:„Pomoćnih škola bilo je u cijeloj Istri. Tako su na pr. 1818. god. osnovane pomoćne župske škole u Premanturi, Valturi, Peroju i Šišanu. U Šišanu su išla i djeca iz Ližnjana. Pouku je održavao šišanski župnik Antun Bogović. Plaća mu je bila 12 kola drva, zatim 1 starić (10 l) pšenice po učeniku, što su davali roditelji učenika.“48 Peruško je pak navedenu ustvrdu preuzeo od pulskoga školskog inspektora Cottonea, najboljeg poznavatelja istarskoga školstva u vremenu fašističke okupacije i uprave u Istri, iz njegove spomenute knjige Scuola in Istria..., koji o istome piše: „U veljači 1818. otvorene su škole u Valturi, Premanturi i Peroju, a u ožujku u Šišanu, koju su polazila i djeca iz Ližnjana, povjerena je vlč. Antonu Bogoviću koji, što se plaće tiče, nije imao povlastice kao onaj u Fažani...“49 – navodeći dalje materijalne uvjete Bogovićeve djelatnosti (Cottone, 1938., 71), ali bez riječi o nastavnom jeziku škole. Cottoneovu ustvrdu preuzet će Božo Milanović u prvoj knjizi Hrvatski narodni preporod u Istri iz 1967. godine: „...God. 1818. bilo je određeno da se ustanovi dvorazredna javna škola s talijansko-njemačkim nastavnim jezikom. U Valturi, Premanturi, Peroju i Šišanu su osnovane već 1818. U Šišanu polazila su školu također djeca iz Ližnjana, a učio ih je svećenik Antun Bogović...“ (Milanović, 1967., 93), ni jednom riječju ne spominjući nastavni jezik škole. Milanović se dakle, za razliku od Peruška, uredno poziva na Cottonea. Budući da nitko od navedenih autora uopće ne spominje nastavni jezik škole u Šišanu, kao jedini dokaz za izrečenu tvrdnju ostaje činjenica da je ondje podučavao hrvatski svećenik Antun Bogović. Demarinova tvrdnja, dakle, nema potkrjepu u literaturi, a arhivsku građu ni ne spominje, što govori da je nije konzultirao. Međutim, prema sačuvanoj i dostupnoj arhivskoj građi iz Fonda pulskoga kaptola u Državnome arhivu u Pazinu, izvješće – Classificazione della Gioventù nell’ Imp. Reg. Scuola po48 Car Emin, Viktor, 1958., 19. Knjigu Moje uspomene na Družbu sv. Ćirila i Metoda V. Cara Emina iz 1953. godine uredio je te bilješke (fusnote) i pogovor napisao Tone Peruško. Demarin je gotovo u cijelosti citirao Peruškovu primjedbu bez navođenja autora. 49 Cottone, 1938., 71: Nel febbraio vennero istituite le scuole di Altura, Promontore e Peroi, nel marzo di Sissano, cui affluivano anche gli alunni di Lissignano, affidata al Rev. Antonio Bogovich che, quanto a stipendio, non aveva la bazza di quel di Fasana...
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=