239 Ante CUKROV ZAVIČAJ sklonosti alkoholu, biti otpušten, a škola je zatvorena.44 Eggenbergerovim aktom od 15. listopada 1818. škola se definitivno otvara. Za učitelja je postavljen don Francesco Zuliani, dotadašnji župnik u Vižinadi, s godišnjom plaćom od 150 forinti (iz općinske blagajne) uz besplatan stan.45 Zuliani, međutim, nije zadovoljan stanjem zgrade hospicija Beata Vergine della Misericordia smatrajući da je premalen i u trošnome stanju pa zahtijeva njegovu rekonstrukciju. Usto traži veću plaću i pomoćnog učitelja jer drži da je broj učenika prevelik.46 No Eggenberger je ostao neumoljiv.47 U takvoj situaciji dvojica kanonika pulskoga kaptola, Anđelko Vidović (Angelo Vidovich) i Stipe Diminić (Stefano Diminich), godine 1818. otvaraju privatnu školu. Nastavni jezik bio je najvjerojatnije hrvatski (ilirski). Školu pohađa velik broj djece za razliku od službene škole na njemačkome jeziku koja usto ne funkcionira. Na ovo se službene pulske općinske vlasti žale Inspektoratu u Kopru optužujući Vidovića i Diminića da organiziraju tajnu privatnu školu. Generalni inspektor Eggenberger, međutim, odgovara da škole nisu tajne:„Canonico Vidovich non tenga la scuola clandestina...“ / Kanonik Vidović ne drži tajnu školu... (Diminić se u međuvremenu povukao), ali školu ipak zabranjuje i naređuje da se djeca iz ove škole prevedu u javnu školu jer će ionako trebati polagati ispit u javnoj školi, s obzirom na to da privatna škola nije imala pravo javnosti. Dopušta, međutim, da škola kao privatna može nastaviti s radom, ali na latinskome jeziku i uz uvjet da učitelji polože ispit iz pedagogije u najbližoj glavnoj školi (u Rovinju) – jer su i učitelji privatnih škola morali imati pedagošku naobrazbu. Premda nigdje nije naveden nastavni jezik, Vidović – Diminić škole, činjenica da Eggenberger dopušta školu, ali na latinskome, iako je službeni jezik škola njemački ili talijanski, upućuje na to da djeca polaze školu na hrvatskome jeziku – jer ne žele učiti na njemačkom odnosno talijanskom. To je vrijeme Metternichovog apsolutizma i sveopće germanizacije Carstva pa tako i Istre. Eggenberger, kojega je, podsjetimo, inspektorom imenovalo Dvorsko povjerenstvo u Beču (ministarstvo još ne postoji), čiji je cilj posvemašnje ponjemčivanje Istre, ne može dopustiti školu na hrvatskome jeziku (iako primjerice u Završju za inspektora postavlja Matu Prodana), pa stoga određuje latinski kao nastavni jezik. Ovdje se javlja problem osnivanja prvih hrvatskih škola, dakle škola s hrvatskim odnosno ilirskim nastavnim jezikom, kako su hrvatski tada nazivali. O tome istaknuti hrvatski pedagog i jedan od rijetkih povjesničara hrvatskoga školstva u Istri, Mate Demarin, inače Istranin iz Medulina, piše „...istom godine 1818. otvaraju se 44 Cukrov, 2007., str. 140. 45 DAPA PK, spis 1346. od 15. listopada 1818. 46 DAPA PK, spis od 30. studenoga 1818. 47 DAPA PK, No 1453.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=