23 Nedjeljko FABRIO EKSKLUZIVNO Napoleonom i pisao roman, nije istina, prošlo je pedeset godina od Borodina kada je on napisao„Rat i mir“, on je pisao po dokumentima, a ne po sjećanju jer nije ni bio u tom ratu. Ne kažem da nama treba pedeset godina„fore“, ono što se kaže sportski, ali teško je očekivati u trenutku, kad evo i večeras možda negdje padaju granate po našim gradovima i po toj okupiranoj našoj Hrvatskoj, ne možete odmah očekivati„Rat i mir“. Ovo što ću ja napraviti, to će biti samo jedan skroman prilog tom ratu, ne ratu kao ratu, dakako, mi smo miroljubivi i pacifisti, nego naprosto pokušaj proumljenja tog rata, tog zla, te nesreće koja se dogodila. A možda za jedan„Rat i mir“, možda će trebati, ne kažem pedeset, ali možda desetak godina. Mislim da smo tek sad u ovome razgovoru dotakli pravi život, oprostite, ne znam što će slušatelji reći, ali meni se čini da je ovaj rat, ovako kako ga nas trojica ovdje ekspliciramo, zapravo prava tema. Znate, na ovaj rat treba odgovoriti, treba odgovoriti, ali rekao sam, ne crno-bijelo, ne onim groznim„mi divni, a oni...“, nego treba odgovoriti, i to će sad užasne napore tražiti od umjetnika, i slikara, i pisaca... da taj rat prelome a da ne bude crno-bijelo. Upravo je o tome nedavno govorio američki veleposlanik Galbraith, kad su ga zamolili da usporedi pokojnog američkog predsjednika Kennedyja i sadašnjeg, Clintona. Rekao je da među njima postoji neka sličnost, ali ne smijemo zaboraviti – onda je svijet bio crno-bijeli, a danas je u boji. Da, da... sjajno. Eto, mi moramo danas pisati „u boji“. Sretan sam da sam tu boju našao, ali ne smijem vam reći koju. Silno bih volio, kad pročitate taj roman, da se sjetite ovoga što sam rekao i da onda porazgovaramo o toj dosjetki. Radi se o dosjetki. Velika umjetnost često stvara dosjetke. Ostat ću vam dužan dok ne izađe roman. (glazba) Gospodine Fabrio, čovjek kao vi, koji piše romane koji su, rekao bih, utemeljeni na povijesnoj zbilji i zbivanjima ondašnjih i sadašnjih vremena, svakako mora dobro poznavati povijest naroda i krajeva o kojima piše. Večeras ste na tribini izrekli neke misli o stvarima o kojima sam imao sasvim drukčije mišljenje, međutim želio bih malo dublje ući u tu temu. Rekli ste da je bitna prekretnica za ove krajeve bio dolazak Napoleona. Da. Prvo, moram kazati jednu odrednicu koja mi se čini vrlo bitna. Vi ste je samo dotakli, a za mene je ona bitna. Prošlo stoljeće i dobar dio ovog stoljeća „pisali su“ povijesne romane, a mi danas pišemo romane o povijesti i to je nešto sasvim drugo. Dakle, ovo što ja radim, to su romani o povijesti. Što je za mene povijest? Najvažnije je da ona ni u kojem slučaju, ni u snu, ni u primisli nije učiteljica života. Povijest je sve drugo, samo nije to. Ništa ljudski rod, od najstarijih vremena do danas, iz takozvane povijesti nije naučio. Dakle, to je misao koja se pokazala netočnom i koja se kao jedna fraza bez pokrića ponavlja u školama i uči se djecu, i mi čak vlastitu djecu
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=