221 Ante CUKROV ZAVIČAJ blizu imala položaj i ulogu kao u drugim katoličkim zemljama, posebno u Austriji. Nova društvena zbilja u Europi značajno će se odraziti na talijansku filozofsku misao pa će u Veneciji, kao bitnom duhovnome prostoru Italije, brzo shvatiti neminovnost duhovne reforme. Osjetilo se to prvenstvo u kulturnome krugu gdje komediograf Carlo Goldoni piše komedije s potpuno prosvjetiteljskog stajališta. Dok dobar dio aristokracije afektira „toskanizacijom“,9 Goldonijev svijet ribara, krčmarica, kućanica i lokalnih trgovaca sočnim domaćim, mletačkim dijalektom ismijava„paròne“ – mletačku gospodu. I položaj obrazovanja takav je da i konzervativna Venecija shvaća kako je nužna promjena u ukupnoj politici obrazovanja, prijelaz obrazovanja u državne ruke te njegovo širenje na sve slojeve mletačkoga društva. Tako mletački Senat, kojeg nikakve političke reforme ne zanimaju, u rujnu 1768. ipak donosi dekret o obrazovnoj reformi najprije u Padovi, da bi dvije godine kasnije, dekretom od 20. rujna 1770., odredio reformu osnovnoga obrazovanja u cijeloj Republici.10 Reforma je povjerena novinaru i književniku Gasparu Gozziju, inače trnu u oku isusovaca.11 Gozzi je zadatak sa zadovoljstvom prihvatio i već 1774. predložio novo viđenje osnovnoga obrazovanja polazeći od nekoliko načela. Njegova reforma predviđala je do tada neviđenu i nezamislivu obveznu sedmogodišnju školu za sve slojeve društva („bene distribuita fra tutti cittadini“/dobro raspoređena među cjelokupnim građanstvom) i pod strogim nadzorom države.12 Nastavni jezik škole je talijanski umjesto sveprisutnog latinskog. Kako navode Finazzi13 i Cottone14, u programu po razredima, odnosno godištima-uzrastu, uz obligatan vjeronauk, predviđeni su sljedeći predmeti: 1. razred: čitanje, pisanje, aritmetika i crtanje; 2. razred: talijanska gramatika, aritmetika i algebra, geometrijski likovi bez definicije, crtanje; 3. razred: talijanska i latinska gramatika, planimetrija, crtanje; 9 Toskanizacija ili florentizacija izraz je za korištenje toskansko-firentinskog dijalekta kao standardnog talijanskoga jezika umjesto lokalnog mletačkoga dijalekta. 10 Storia di Venezia... V. bilj 7. 11 Gasparo Gozzi (1713. – 1786.), talijanski književnik i novinar, jedan od najboljih talijanskih prozaista XVIII. stoljeća. U listovima Gazzeta Veneta i Osservatore duhovitim stihom s moralističkim nakanama prikazuje život i običaje u Veneciji. Reformu škole objavio je u 7 kraćih knjiga Sulla riforma della scuola. U mnogim izvorima spominje se kao Gaspare. Ostali smo pri imenu Gasparo koje se navodi u većini ondašnjih tiskanih izdanja. 12 Gozzi, G., 1836. 13 Giovanni Maria Finazzi, Sulla riforma degli studi. Scritture quattro di Gaspare Gozzi..., Galleria De Cristofori, Milano, 1860., str. 36. 14 Carmelo Cottone, Scuola in Istria da Augusto a Mussolini, Editore Focardi, Capodistria, 1938., str. 51.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=