218 ZAVIČAJ Ante CUKROV među kojima je niz pojedinaca odgojenih i obrazovanih upravo u isusovačkim školama. Zahtijeva se opće i besplatno obrazovanje za sve slojeve društva i njegovo stavljanje pod ingerenciju države uz potpunu promjenu odgojno-obrazovne paradigme. Suočena s neravnomjerno i nedovoljno obrazovanim stanovništvom i nemogućnošću zapošljavanja odgovarajuće obrazovanog administrativnog osoblja, postajući svjesna uloge i funkcije školstva, država se postupno stavlja na čelo ove borbe. Kako velike europske države poput Francuske, Prusije, Austrije i Rusije s promijenjenim svjetonazorom teže apsolutističkoj vladavini u centraliziranoj državi, ulazimo u razdoblje prosvijećenog apsolutizma. Promjena cjelokupnog obrazovanog sustava, koja će umnogome izmijeniti same temelje europskoga društva i potkopati utjecaj Katoličke Crkve, postaje neminovnom. U takvoj društvenoj klimi postaje jasno da su neizbježne promjene postojećega školskog sustava, namijenjena uglavnom višim društvenim slojevima, a veliku većinu običnoga svijeta ostavljajući u mraku nepismenosti, gdje država nema nikakva utjecaja. Sukob sa crkvom bio je neizbježan, pogotovo zato što se unutar Katoličke Crkve javlja niz religijskih pokreta poput jansenizma, galikanizma i dr., koji zahtijevaju povratak prvobitnoj crkvi, evanđelju i Bibliji, nacionalnoj crkvu i sl.3 Iz svega će proizići novi odnos prema obrazovanju ukupnoga europskog društva, njegova organizacija i programska osnova s neophodnom potrebom stavljanja ukupnog obrazovnog sustava pod kontrolu države. U tako uzavreloj situaciji, strahu od optužbi mnogih europskih država o prevelikom utjecaju Katoličke Crkve na ukupan politički i društveni život te uz otvorene prijetnje, posebno španjolskoga i francuskoga Dvora, glede nepoštivanja autoriteta pape, što je prijetilo mogućim crkvenim raskolom i podjelom Katoličke Crkve, poput onoga u Avignonu iz 14. st., papa Kliment XIV. bulom Dominus ac Redemptor Noster od 21. srpnja 1773. godine raspušta isusovački red pa tako i onaj u Veneciji i Austriji, što će uzdrmati same temelje europskoga školstva, tako i hrvatskoga i istarskoga, prepuštenoga uglavnom isusovcima.4 Ovaj će čin biti snažan i konačan poticaj nastojanjima za promjenama školskoga sustava u pojedinim europskim državama: 3 Među religijskim pokretima jedan od najjačih je jansenizam nastao početkom XVII. stoljeća, a nazvan je tako po osnivaču Corneliusu Jansenu (1585. – 1638.), biskupu grada Ypresa u flamanskoj Belgiji. U duhu učenja sv. Augustina, jansenisti smatraju da je milost Božja toliko velika te za nju nije potrebno posredovanje crkve, težeći religiozno-etičkom produbljivanju te inzistirajući na strogoj pobožnosti i strogoj sakramentalnoj praksi. 4 Nedugo nakon ukidanja Družbe Isusove, Ediktom o vjerskoj toleranciji cara Josipa II. iz 1781. godine, ukinuti su svi crkveni redovi i sve institucije o kojima se brinula crkva, uključujući čak sirotišta i bolnice, a njihova je imovina podržavljena. Obrazloženje za ukidanje crkvenih organizacija bilo je to da iste nisu neposredno korisne za društvenu zajednicu te da će državne škole biti uspješnije od obrazovnih ustanova u organizaciji crkvenih redova.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=