217 Ante CUKROV ZAVIČAJ Lockea (1632. – 1704.) i njegovih sljedbenika prema kojima se objektivna stvarnost može spoznati isključivo snagom intelekta i razuma pojedinca razvijajući kritičko propitivanje društvenih pojavnosti kao jedini obrazac ponašanja. Da bi se dostigla ta razina, neophodno je svestrano obrazovanje po uzoru na ideje i postupke francuskih enciklopedista u čemu će određenu ulogu odigrati i Lockeov traktat Nekoliko misli o obrazovanju iz 1693. Europu je zapljusnuo val novih ideja, val prosvjetiteljstva (illuminismo, Aufklärung), novoga svjetonazora koji će dotadašnji teocentrizam, koji sve postojeće objašnjava voljom Božjom, zamijeniti antropocentrizmom koji u središte svega stavlja čovjeka s njegovom duhovnom i fizičkom snagom te osobnom odgovornošću pojedinca. Ideje Montesquieua (1684. – 1755.), Voltairea (1694. – 1778.), Jean-Jacquesa Rouseaua (1712. – 1778.) i njegova Emila (kad je riječ o odgoju i obrazovanju) sa stavljanjem djeteta u prvi plan, Immanuela Kanta (1724. – 1804.) i njegove rasprave O pedagogiji iz 1804., obilježit će drugu polovinu 17. i cijelo 18. stoljeće. U cijeloj je Europi školstvo u rukama crkve, posebno isusovaca. I pored mnogo dobrih rezultata, isusovačko je školstvo kao najprisutnije, ali i ono vezano uz katedralne škole, ostalo izrazito vjerski orijentirano doslovno slijedeći svoje geslo Sve za veću slavu Božju – Omnia ad maiorem Dei gloriam. Sva se obuka temeljila na vjeri i, kako ističe Cuvaj,„od gojenaca se zahtijevalo, da više pohađaju službu božju i vrše vjerske dužnosti, nego da uče.“1 Potpuna prepuštenost školstva crkvi, prvenstveno isusovcima i pijaristima,2 bez ikakva utjecaja i nadzora države, bilo da je riječ o školstvu obveznom za svu djecu, organizacijskom ili programskom aspektu, rezultirat će velikom ovisnošću države i ukupnoga društva o crkvi i njenoj penetraciji u državne poslove, što će izazvati otpor kako političko-državnih tako i intelektualnih krugova, * Nekoliko tekstova iz ostavštine suradnika, kolege i prijatelja prof. Ante Cukrova ljubazno nam je ustupila njegova kći Martina Cukrov Jarrett, na čemu joj od srca zahvaljujemo. Čini se da su ti prilozi zapravo sve što je nakon autorove smrti – nažalost fragmentarno i s dovršenim tek kraćim/„manjim” cjelinama, iako se jedna veća, konačna i završna cjelina in spe iz njih razabire – ostalo neobjavljeno. To, po svemu sudeći, znači da nije uspio u naumu, i prema našemu dogovoru, prirediti rukopis koji bi obuhvatio čitavu povijest školstva Istre, s posebnim naglaskom na hrvatsko školstvo, koju smo knjigu dogovorili i planirali objaviti u nizu „Istra kroz stoljeća” (IKS). No, ostaju nam druge mogućnosti, među kojima je najizglednija objavljivanje izbora iz Cukrovljeva djela, objavljenih knjiga i neobjavljene građe, također u nizu IKS. Ovaj smo tekst donekle uskladili s praksom u našemu časopisu, što se najprije odnosi na način citiranja i navođenja izvora/literature, ali smo, možda neuobičajeno, s više razloga (bitan je taj da se autorstvo i u tome pogledu raspozna) na pojedinim mjestima ostavili praksu A. Cukrova. (Op. ur.) 1 Anton Cuvaj, Građa za povijest školstva kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas (1907. – 1912. /I–V, 1907-12/), 1, 205; prema: Emerik Munjiza, Povijest hrvatskog školstva i pedagogije, Osijek – Slavonski Brod, Filozofski fakultet – HPKZ., 2009., str. 27. 2 Red siromašnih redovničkih klerika Majke Božje za crkvene škole osnovan je 1597. godine.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=