212 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ Colloquy: Vladimir Jankélévitch’s Philosophy of Music, str. 245-250. https://about. jstor.org/terms). Ako Ravel predstavlja figuru otmjenoga dandyja koji proizvodi glazbu što se kreće na razini stalne oscilacije između „mahnitosti“ i „pasiviteta“, onda se ovdje odjednom nalazimo u horizontu one negativne karakteristike dekadencije koja još više negoli u vagnerovštini označava pad u bezdan nadahnuća s razdobljem posvemašnje eklektičnosti i simulakruma kakvo je bilo ono rokoko-stila 18. stoljeća sa svim elementima najveće moguće precioznosti, luksuza, užitka u ornamentaciji i bijegu od okrutne i banalne stvarnosti. Što je Jankélévitch čuo u Ravelovoj glazbi ako ne svojevrsno „instrumentalno savršenstvo... tehničku virtuoznost, što uz apsolutnu vladavinu onog materijalnoga tvore uobičajene simptome dekadencije“. (Vladimir Jankélévitch, Maurice Ravel, 1939., str. 58.) Vladimir Jankélévitch (1903. – 1985.) (izvor: singeluitgeverijen.nl)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=