193 Maria Grazia CALANDRONE NOVI PRIJEVODI Otpaci plivaju po vodi i u pravilnim intervalima zadržavaju ih rešetke sahranjene u tami i u tišini što se stvaraju duboko ispod vodene površine naizgled zračne zavisne od Sunca što zalazi na vrhovima i blista poput sjajnog laka nad svima, silni zamah optimizma čak i u grmovima kopriva usahlih gomilanjem tvornica ova se ulica zove Ulica tvornica za preradu konoplje i vodi nas tamo gdje blato je pomiješano sa zemljom otporno na otpatke životinja u hidroelektričnoj centrali – to prekinuto osjećanje, pasivno je prihvaćanje zlog udesa kontinenata i odgovarajućih nesreća utonulih u otok tijela koji završava kod ulaza u veliku zgradu: samo jedan čuvar nadzire hodanje amo tamo s jedne na drugu stranu kanala i vijugavi plamen ili možda preseljenje. Zatekli smo je čudno zapuštenu kao da su joj svi konci pokidani: u kanalu gotovo da nije bilo vode nijedne loše misli nikakve ironije ni kapi vode u plućima, čak ni alge – tijelo izloženo kritičkom svjetlošću van granica vlastite zapuštenosti – pulsirala je na suncu kao opsjednuta ekstazom. [iz Nestali,„Almanacco dello Specchio 2006“, Mondadori, 2006.] [da Gli Scomparsi]
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=