18 EKSKLUZIVNO Nedjeljko FABRIO zaštita, da su najvažniji invalidi, ljudi koji su dali ruke i noge za obranu domovine. A pitanje izdavača je zapravo nikome namijenjeno i mi se pitamo tko je dužan o njemu voditi računa. Je li to Ministarstvo kulture i prosvjete? Ne znam da li je. Je li to Društvo književnika? Ne znam da li je. Je li to udruga izdavača, bivša zajednica izdavača koja se ugasila? Ne znam da li je. Nitko se u ovome trenutku time ne bavi. A da oslikam situaciju do kraja, rekoh, velike izdavače smo izgubili, velikih izdavačkih planova nema jer nema kapitala, dobili smo niz malih izdavača, koji istinabog mogu knjigu objaviti za mjesec, dva, a prije smo čekali po tri, četiri godine na velike izdavače, a sad može mali izdavač za mjesec dana objaviti knjigu, ali postoji drugi problem: on ne može objaviti veliku knjigu, opsežnu, on ne može objaviti reprezentativnu knjigu i veliko je pitanje kako će vas on honorirati jer on nema dovoljno novca. On uloži svoj kapital koji ipak nije nikakav holivudski kapital, on uloži taj kapital u proizvodnju te knjige i veliko je pitanje kako ćete se vi kao autor dogovoriti s njim oko honorara i na koji način, jer on nema svoju mrežu akvizitera, nema mrežu svojih knjižara, on je samo mali privatni izdavač, a mi ih danas u Hrvatskoj imamo na desetke svugdje, svugdje, i to je jedan interregnum za koji je prerano da ga još ocijenimo, samo uočavamo što u njemu nije dobro. A opet taj mali izdavač, a kod malih izdavača su ipak, pretpostavljam, popularnija džepna izdanja, ne može prodati, ne znam, sto tisuća primjeraka, da bi opravdao džepno izdanje, kao što se u Americi prodaje na milijune primjeraka. Osim toga, to tržište je nestalo. Prije se knjiga tiskana na, kako se to službeno zvalo, hrvatskosrpskom ili srpskohrvatskom jeziku, prodavala na cijelom području bivše Jugoslavije, a danas je to područje ugašeno, ono je via facti nestalo i vi hrvatsku knjigu možete prodavati samo u granicama ostataka Hrvatske. Egzodus Vaša temeljna preokupacija u romanima je, doduše moram priznati da nisam sve pročitao, odnos hrvatskoga i talijanskog življa na ovim prostorima i tabu tema, o kojoj ste Vi prvi počeli pisati, a to je egzodus iz Istre od 1945. do 1955. godine, kada je možda i dvjestotinjak tisuća ljudi otišlo iz Istre. Zanima me gdje pronalazite informacije, s obzirom na to da su teme vrlo interesantne i bile su zabranjivane pa se do informacija teško dolazi, jer je potrebno itekako dobro poznavati tadašnja zbivanja da bi se o njima kvalitetno pisalo? Da. Na temu egzodusa i na temu ovostoljetne povijesti ovoga kraja napisao sam do sada otprilike dvije tisuće stranica. U to spadaju dva opsežna romana, svaki od preko četiristo stranica, tu spadaju stotine stranica eseja, dakle znanstvenih radova na tu temu i tu spadaju prijevodi iz talijanske literature koje sam prevodio smatrajući ih bitnima za poznavanje tog segmenta. Dakle, sve to skupa je oko dvije tisuće
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=