17 Nedjeljko FABRIO EKSKLUZIVNO niske grane nego, rekao bih, na ono ispod grana, ma ni na što nije, mi uopće nemamo proizvodnje knjiga. I onda je naravno da samo bibliotekari prevrću svoje knjige, ovo ne govorim s omalovažavanjem, nego naprosto iz gole zbilje, oni prevrću knjige po policama, ali novih knjiga niti mi proizvodimo, niti ih izdavači tiskaju. Prema tome, treba se mnogo toga promijeniti u proizvodnji knjige da bi se našlo volje i razloga da se sudjeluje u Mjesecu knjige. Ovako, bez jedne velike manifestacione pratnje, bez nekakve reprezentativne izložbe knjiga, koja bi obišla cijelu Hrvatsku, s nekom temom, bez uglednih pisaca koji bi tu bili, bez okruglih stolova o nekim akutnim problemima, bez mogućnosti da se išta riješi o našoj knjizi – bilo da je to pitanje honorara, bilo da je pitanje rukopisa, bilo da je pitanje samih izdavača..., pa mi smo izgubili najveće izdavače, mi više nemamo velike izdavačke kuće! – bez takvih velikih pitanja Mjesec knjige je naprosto postao sam sebi nezanimljiv, nemamo se oko čega razgovarati. Ali dovoljno je vremena, ako to bude iduće proljeće, a pogotovo ima vremena ako ostane stari termin koji nije dobar, a to je deseti mjesec. Imali smo sreću u Istri, eto predstavljeno je baš u Mjesecu knjige nekoliko, mogli bismo reći, potpuno „friških“ knjiga. Da, i to baš knjiga naših članova, što nama čini čast. Tako da je tu bilo nešto bolje nego na globalnom hrvatskom planu. No knjige su stvarno nevjerojatno skupe, apsolutno su nedostupne, ne samo običnom čitatelju, nego čak i onome kome je to opsesija na neki način. Dakle, ostaju nam samo biblioteke. Postoji li neki način..., mislim ako književnici ovise samo o izdavačima, onda je problem teško rješiv. Postoji li mogućnost razgovora između, recimo, Društva književnika i izdavača, i pronalaženje nekog modusa, mora li se živjeti apsolutno od velikih izdavača ili treba i tu privatna inicijativa? Vi ste postavili sjajno pitanje, ali ja ću se pokušati izvući na to pitanje jednim odgovorom koji otprilike glasi ovako: nažalost, prekratko smo država, premalo smo stali na svoje noge i, nažalost, nakon dva mjeseca što smo dobili državu dobili smo ujedno i balvane. I u toj tragičnoj situaciji balvana koji su se kasnije pretvorili u tragediju segmenti kao zdravstvo, prosvjeta, kao što je kultura, kao što je umjetnost posve su postali periferni. I umjesto da imamo državu, koju smo napokon dobili, koja će biti naša i koju ćemo mi profilirati prema našim željama i mogućnostima, u kojoj ćemo segment po segment za dobrobit svih naših građana srediti, mi smo upali u rat koji nas je potpuno svih zbunio, izbezumio, rastresao, upropastio ekonomski, psihički, moralno, fizički, zdravstveno, kako god hoćete, i u tom sada rasutom stanju, u kojem se cijela naša država nalazi, pitanje je što će činiti izdavaštvo koje, ruku na srce, ipak nije tako ključan segment da bi bilo od primarne važnosti. Pa naravno da je važnija vojska, da je važnija hrana, da su važnije penzije, da je važnija zdravstvena
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=