178 O ŠOLJANU Boris SENKER Zagreb, 1991., str. 14), po sjeveroistočnom Jadranu. Curtiusovski shvaćeno „putovanje po moru“, odnosno „plovidba morem“, usporedivo je ne samo s pjesnikovim „sastavljanjem književnog djela“ nego i s ljudskim životom jer, kako reče Šoljan u na početku citiranu odlomku,„ploviti (...) znači (...) sudjelovati u svojoj vlastitoj sudbini“. Šoljanova priča o dvojici prijatelja koji plove i rone Jadranom u potrazi za ovom ili onom vrstom potonula blaga, dakle za rasutim, zagubljenim, zaboravljenim vrijednostima koje su nam ostavili preci – i to u godini kad su oni „drugi ljudi“ iz naslova romana„kao velika, nezgrapna Frankensteinova djeca tapkali po Mjesecu i paučji uzglobljenim metalnim rukama prebirali po njegovoj razrovanoj površini“ (str. 9), praveći „male korake za čovjeka“, a navodno „velike za čovječanstvo“ – ne potiče me ipak na to da kroz nju gledam u hrvatsku, europsku i američku tradiciju koja ju je, recimo tako, proizvela, nego na to da iz te priče pokušam vidjeti ono što bi ona mogla proizvesti, a to je „film plovidbe“, dakle film koji bi pripadao žanru za koji se na engleskom jezičnom području rabi termin seafaring film, a pobliže žanru sailing filma, što se posve prihvatljivo prevodi kao film plovidbe. Evo što nudi Šoljanova priča. Slijedimo poglavlja: 1. Rovinj: zapravo prvo Zagreb, kamo se vraća pustolov Angel, koji je pobjegao iz Jugoslavije još kao student, potom Rijeka, kamo stiže njegova imovina, te Rovinj, gdje se stari prijatelji Zec, koji je ostao, i Angel odlučuju za plovidbu. Cilj su im mjesta koja je na karti kao moguća nalazišta amfora i blaga označio pripovjedačev otac, spužvar s Krapnja – mogući flashback. Bog je s nami, Sto milja za nami... 2. Kornati: nekoliko epizoda koje daju sliku onodobnoga jadranskog turizma: – francuski nudisti; seks kao„izvedba“ i natjecanje pred publikom; finalno širenje plana otkriva da su Angel i Zec, kojima se činilo da u toj „izvedbi“ imaju glavne uloge, zapravo epizodisti u predstavi koju su blazirani Francuzi upriličili sami za sebe; – dva hašekovska Čeha koji u kajaku na pedale i sa suncobranom, pržeći se na suncu, tragaju za Atlantidom, svojom pradomovinom; – raspojasani sindikalisti na bordu simbolična imena Bratstvo, koji ih prvo srdačno primaju –„plemenska“ večera i piće uz vatru, krijes – ali na kraju, nakon Angelova flerta s jednom od članica toga„plemena“ ispraćaju uvredama i prijetnjama:„Morski razbojnici! Nije ovo vaša prćija! Takvi se uvijek svale na grbaču društva! Paraziti! Lezilebovići!“ (str. 67); – plovidba kroz maglu, izgubljenost, nailazak na sablasni napušteni brod La mamma iz Limassola; kruženje oko njega: „Brod je starinski, golem trabakul, dr-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=