16 EKSKLUZIVNO Nedjeljko FABRIO Izdavaštvom se nitko ne bavi Ovih dana završio je Mjesec hrvatske knjige 1993. Koliko je takvo jedno zbivanje, koje traje mjesec dana i odvijalo se po cijeloj Hrvatskoj, značajno uopće za hrvatske književnike? Gledajte, prvo bih htio kazati kako je ideja da se Mjesec knjige završi u Istri bila moja ideja. Predložio sam da se održi ono što se održalo prije nekoliko dana u Lindaru i Pazinu. Tome Inicijativnom odboru za ovogodišnji Mjesec knjige predložio sam da se obnovi sjećanje na naše čitaonice u Istri, koje su bile silno važne krajem prošlog stoljeća i početkom našeg stoljeća, i drago mi je da je do te realizacije došlo. Međutim, nešto sve skupa ove godine nije štimalo u cijeloj toj organizaciji jer je ona bitno bila drugačija nego prošle godine. Prošle godine Hrvatski sabor kulture vodio je cijelu manifestaciju, međutim ove godine ona je ponuđena Sveučilišnoj i nacionalnoj biblioteci u Zagrebu koja je to dobro napravila, ali su neki segmenti Društva ostali van te manifestacije. Između njih, moram to samokritički priznati, naprosto Društvo hrvatskih književnika nije u dovoljnoj mjeri bilo nazočno, osim po nekim svojim članovima koji su ili dječji pisci, ili školski pisci, pa ih zove čitaonica, pa ih zove škola, međutim mi kao društvo nismo našli svoje mjesto, a bogami nisu ga našli ni izdavači, nisu ga našli ni knjižari, i pitanje je što učiniti s tim Mjesecom knjige, koji se mora zvati samo Mjesec knjige, a ne hrvatske, jer u Hrvatskoj se tiskaju i knjige koje nisu hrvatske. Sve je zapravo knjiga i to je mjesec uopće knjige, mjesec posvećen knjizi. Ima nekoliko prijedloga, da bi se dogodine kao prvo pomakao termin koji je nezgrapan i nespretan jer dolazi poslije Frankfurtskog sajma i Knjige Mediterana u Splitu, prema tome ljudi koji idu na prvi i drugi nemaju više ni vremena ni volje ići na treći, Mjesec knjige u Hrvatskoj, bilo gdje – Zagreb, Split, Pula..., bilo gdje. Prema tome prijedlog je da se on dogodine održi negdje u proljeće i da se veže uz Interliber. Međutim, kad smo prije par dana našli rješenje da tako bude, doznali smo da je u međuvremenu Interliber pak premješten iz travnja u listopad, dakle obrnuto, što sad opet nije dobro i opet treba tražiti novi termin. Još jedan dodatni razlog zbog kojeg nije dobar Mjesec knjige u listopadu i studenom jest to da je to vrijeme početka školske godine kada roditelji debele novce moraju dati za knjige svoje djece i gotovo ne ostane ni prebite pare za kruh i mlijeko, a kamoli za nekakvu knjigu koja ne bi bila školska. I to je razlog više da se sve premjesti negdje oko Uskrsa, govorili smo, negdje u travnju, pa bi se onda eventualno mogla uz popust kupiti knjiga koju tako teško kupujemo. Što će biti, ne znamo, ali upravo se ovih dana na tome radi i bibliotekari tu sad podmeću leđa, što dosad nije bio slučaj, njima je ta manifestacija važna, oni tu nalaze sebe, međutim mi drugi, pisci i izdavači, nismo našli još svog udjela, a zapravo je to pomalo i razumljivo jer je proizvodnja knjige u nas pala ne na
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=