168 O ŠOLJANU Sibila PETLEVSKI Yeatsa. Upravo suprotno, u toj drami Šoljan kao poeta doctus ironizira vlastitu poziciju zamora tradicijom modernosti. Pod maskom Viteza, vođen titravim prividom Maeterlinckove plave ptice, Pjesnik pada u opkop kazališnog dvorca i, ponovimo još jednom Šoljanov stih:„umire s đemom tuđeg teksta u zubima“. IV. O „SENTIMENTALNOJ FARSI“ KAO PLODU LJUBAVI SENTIMENTALNE KOMEDIJE, FARSE I ROMANCE A s koliko ozbiljnosti treba pristupiti tumačenju žanrovskog oksimorona „sentimentalna farsa“ koji se nalazi u podnaslovu Romance o tri ljubavi? Je li to možda Šoljan napisao dramu o ljubavnom odnosu tri književna roda? Zamislimo na trenutak da je doista riječ o drami koja tematizira odnos tri žanra: sentimentalne komedije, farse i romance. U sentimentalnoj komediji kao dramskoj vrsti s prijelaza sedamnaestog na osamnaesto stoljeće protagonisti srednje klase uspješno su svladavali niz moralnih kušnji, što je bilo u dosluhu s filozofskim razumijevanjem čovjeka kao inherentno dobroga stvora koji je ipak sposoban biti zaveden lošim primjerom. Plemenitost osjećaja vraća dramski lik na put vrline, a gledatelje nimalo ne smeta pretjerana čestitost lika. Takva komedija trebala je izmamiti suzu, a ne izazvati smijeh. Očito je da je u prije spomenutom primjeru iz kazališne prakse, gdje je redatelj Robert Raponja za postavu Romance o tri ljubavi dao zadatak glumcima da razvijaju komičnu situaciju, a da rade i na psihološkoj složenosti odnosa dramskih lica – u podtekstu razumijevanja dramaturgije toga komada prevagnula sklonost sentimentalnoj komediji – i to ponajviše u otvaranju prostora za glumačko učitavanje dramskome tekstu neprimjerenih i suvišnih moralizatorskih komentara o psihologiji ljubavnih odnosa u tobožnje viteško doba. Marijin Kuzmičić kao glumac-teoretičar uvjeren je da autor u tekst „upisuje prekrasne misli i daje nam da propitujemo međuljudske odnose, ljubav, uzajamnost i bezuvjetno davanje“, da bi potom opisao sljedeće iskustvo rada na predstavi: „U našem čitanju komada stavljen je naglasak na strasti i ljubavi. Ne strasti u banalnome shvać anju, nego strasti koja pokreć e svakog od likova. Određivali smo koje su to spoznaje, dvojbe, napasti, a isto tako duhoviti trenuci u kojima se zatič u lica. Potrebno je afirmirati ljubav, podić i shvać anje naš ih lica na drugu razinu. Vidjeti koji je to š arm i visprenost u Vitezu koji unosi u dvorac, Kapelanova znatiželja, blagost i bezuvjetno davanje na raspolaganje drugim licima u svojem zadatku dušobrižnika, pastira i čuvara koji se zavjetovao na poslušnost svojemu gospodaru...“ (Kuzmičić, 2022.: 10)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=