161 Sibila PETLEVSKI O ŠOLJANU „bjelina“ i posebno se primjenjuje na oko gazele (u kontrastu s potpuno crnim zjenicama), kao u izrazu ḥūr al-ʿīn ( حور العين ) – kur'anski ekvivalent za biti ḥūrʿīn – što znači „imati oči kao u gazele i krave“, što se često primjenjivalo na lijepe žene. Naravno da to nas zapadnjake automatski podsjeća na homerski epitet„volooka Hera“ iako je mitska pozadina opisa očiju gazele i očiju božice drugačija: poznati homerski epitet Boôpis prevodi se kao„kravlji“ jer Hera ima neke sličnosti sa staroegipatskim božanstvom Hathor, božicom majkom povezanom sa stokom. Ipak moramo imati na umu da su u umjetničkim prikazima Here (čak i na skulpturama) njene oči doista disproporcionalno velike: pa to jednostavno upućuje i na estetski kanon velikih i ekspresivnih očiju koje se u bazenu idioma nekih naroda pojavljuju kao npr. u engleskome idiomu „eyes of a gazelle“. U Ratničkim pjesmama s ljubavno-erotskom dimenzijom, pjesnika po imenu ʿAntarah ibn Shaddād al-ʿAbsī, spominje se gazela u vezi s ženom, oko dvanaest puta, možda i više, a u dvije pjesme spominju se „oči usfanske gazele”. Antar je bio predislamski afričko-arapski ratnik i pjesnik čiji se život pretočio u legendu do danas opjevavanu po arapskim kavanama u izvedbi narodnih pripovjedača. Ruski skladatelj Nikolaj Rimski-Korsakov napisao je Simfoniju br. 2 temeljenu na legendi o ʿAntaru, a 1898. godine francuski slikar Étienne Dinet objavio je svoj pokušaj prepjeva arapske epske pjesme Antar iz 13. stoljeća, koja je privukla pozornost Europe na Antara bin Shaddada kao na povijesnu osobnost i pjesnika. U Knjizi opomena i korisnih lekcija u bavljenju topografijom i povijesnim ruinama srednjovjekovnog egipatskog povjesničara iz takozvane Mamlučke ere, Al-Maqrīzīja, pronašla sam gdje se nalazio lokalitet ʿUsfān. Spominje se u poglavlju o Moru spokoja بحر القلزم - Baḥaral-Qulzum.5 Dakako da opis svijeta i način mapiranja iz toga vremena otvara pitanja odnosa imaginarnog i stvarnog. Baveći se enigmom karti 5 U Al-Maqrīzīevoj „Knjizi opomena i korisnih lekcija u bavljenju topografijom i povijesnim ostacima“ u poglavlju o moru Al-Qulzum, pronašla sam gdje se nalazio lokalitet ʿUsfān koji se spominje na dva mjesta u „Ratničkim pjesmama“ s ljubavno-erotskom dimenzijom, arapskog pjesnika po imenu ʿAntarah ibn Shaddād al-ʿAbsī: „Jemensko more počinje na rtu zvanom Raʾs al-Jumjumah i proteže se odatle do grada Ẓafār,(5) zatim nastavlja do alShiḥra i obale Ḥaḍramawt, te dalje do Adena i (tjesnaca). Došavši do Bāb al-Mandaba, izlazi u more al-Qulzum. Al-Mandab je planina visoka dvanaest milja. Širina otvora (tjesnaca) je takva da čovjek može vidjeti drugog čovjeka na suprotnoj obali. Nakon što napusti Bāb al-Mandab, (More al-Qulzum) proteže se u smjeru sjevera pokraj obalnih područja Zabīda i al-Ḥirdaha do ʿAththara. U davna vremena, ʿAththar je bio kraljevska rezidencija. Odatle nastavlja pored Ḥalyja do ʿUsfāna i al-Jāra, koji je morska luka Poslanikovog grada – obilje molitve, mir, selami i čast onome koji u njemu boravi – i odatle, duž obale nasuprot al-Juḥfahu u blizini mjesta koje se danas zove Rābigh, dalje do al-Ḥawrāʾ, Madyana, Aylaha, al-Ṭūra, Fārāna i grada al-Qulzum“ (2022.: 54-55)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=