156 O ŠOLJANU Sibila PETLEVSKI I. ODAKLE TA GAZELA NA INTERTEKSTUALNOJ STAZI ŠOLJANOVA DJELA? Ako bih tražila pandan Šoljanovu dramskom postmodernom (pseudo)tradicionalizmu, logično bi bilo ponovno pročitati zbirku Gazela i druge pjesme objavljenu u Kolu 1971. godine. Navedimo pjesmu Gazela u cijelosti: Ovdje se radi o pravoj pravcatoj premda malo nejasnoj gazeli, životinji iz mojih ljepših snova što mi priprostu dušu veseli. Tražeći u sebi više nego imam u najtamnije zakutke duše sam virnuo, sve sam u sebi već klasificirao ali gazelu nisam dodirnuo. Nestalna gazela što se prelijeva nestaje u neke boje pustinjskoga pijeska, pretvara pustare moje u vedra jezera u kojima joj se ljupka slika ljeska. Katkad tek učtivo počiva u mojoj utrobi nedokučiva ko nerođeno dijete, katkada tumara lelujava prikaza po tumorima moje mrzovolje i sjete. Kada se zateknem u umornoj stanci, kad nigdje više ništa ne očekujem, čujem blagi topot njenih krhkih nogu, ko golem bubanj pod njima odjekujem. U vitkom galopu mi jezdi kroz dušu i duša moja je ko opita, ko iskrena bludnica duša mi se otvara dodiru tih gracioznih kopita. Odakle tako egzotično živinče u mojoj pitomoj dušici, ko da se kakva blistava princeza nastanila u potleušici.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=