150 O ŠOLJANU Helena PERIČIĆ ljanov tekst nudi i mogućnost usporedbe s Blokovom dramom u stihu Roza i krest (Ruža i križ; iz 1912. ili 1913.)44, što ukazuje na to da i u ovome slučaju autoriteti književnoumjetničkoga stiha mogu biti podređeni (postmodernističkom) ironiziranju.45 Je li Šoljan poznavao navedeno Blokovo djelo, a pogotovu je li napisao svoju Romancu pod dojmom Blokova teksta – autorici ovih redaka nije poznato, ali budući da su poveznice toliko vidljive, vjerujem kako se može reći da je riječ o intertekstualnom predtekstu za Šoljanovo stvaranje vlastita djela, tim više što se u Šoljanovoj sentimentalnoj farsi (tom spoju šale, dosjetke i tragične ljubavne priče) o ljubavi govori na način da je autor predočava kroz simbole i simbolističko znamenje pa je motreni Šoljanov dramski tekst moguće dapače povezati s Blokovom simbolističkom poetikom odnosno općenito s njegovim pogledom na književno stvaralaštvo.46 Ipak, čini mi se da treba naglasiti i ključnu razliku između Blokova i Šoljanova teksta: u Blokovoj je drami (što je inače tipično za tekstove simbolista) ozračje ozbiljno i uzvišeno, dok je kod Šoljana prisutan postmodernistički i ludički odmak (prvenstveno na razini jezika u kojem se uzvišeno sudara s trivijalnim) pa je značenjska stabilnost poljuljana (suprotno Bloku). Blokova drama slično Šoljanovoj na koncu ostaje značenjski zagonetna i otvorena različitim tumačenjima. * * * Slijedeći zamjedbu o Blokovu simbolizmu, valja uistinu potvrditi ono što tvrdi i Branimir Donat47: da je ovaj Šoljanov tekst kao dramska cjelina na tragu simbo44 L. R.Lewitter, The Inspiration and meaning of Aleksandr Blok’s The Rose and the Cross. https://www.jstor.org/stable/4204851. 45 Zanimljivo je upravo ovdje spomenuti kako fabularni sklop Šoljanove Romance o tri ljubavi ima dodirnih točaka s dramskim tekstom Ruža i križ (Roza i krest, 1912.) ruskoga simbolista Aleksandra A. Bloka (1880. – 1921.) (što sam spomenula u svom izlaganju o Romanci na Danima hvarskog kazališta 2004.), a za koji je tekst sam autor u komentaru (1915.) napisao da nije „povijesna drama”. Blokova drama smještena je negdje u Francusku početkom XIII. stoljeća i okuplja znatno veći broj likova od Šoljanove. U središtu su zbivanja Grof Arčimbaut (vlasnik zamka u kojemu se radnja odvija), Kapelan, Izora, grofova žena, Alisa, dvorska dama, te vitez-trubadur Bertran. Blok je ovom dramom u četiri čina, pisanoj u osmercu i sedmercu, poručio – kako je napisao u komentaru – da se unatoč pripadnosti raznim krajevima i narodima (vlastelinski) običaji ni u čemu ne razlikuju. Pišući u svojoj glasovitoj povijesti dramskoga teatra o „Semitu, Aleksandru A. Bloku” kao jednome od predstavnika ruskoga kazališta dvadesetog stoljeća, Silvio D’Amico spominje jedino ovu njegovu dramu i ističe:„...dekadentnom atmosferom odiše i lirizam u Roza i krest”. (Usp. Silvio D’Amico, Povijest dramskog teatra, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1972., str. 397.). 46 https://www.livre-rare-book.com/book/30016025/alba91dc2609b45a5a2; https://www.enciklopedija.hr/clanak/blok-aleksandr-aleksandrovic. 47 Branimir Donat pak u svojoj knjizi Bogatstvo vrta tvrdi kako je „Šoljan (je) u Romanci o tri ljubavi obnovio neke zaboravljene vrijednosti evropskoga simbolističkog i neoromantističkog kazali-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=