145 Helena PERIČIĆ O ŠOLJANU biti vjerodostojnije predočeno ako se pritom ne spomene osoba koja je s Antunom Šoljanom najtješnje surađivala i dijelila mnoge književnoteorijske poglede i stavove. To je, dakako, Ivan Slamnig. Vezano za pitanje važnosti same forme ili žanra ili strukture, upućujem na misao samoga Slamniga koja je doduše vezana za njegovo stvaranje poezije, ali držim kako se ta misao može primijeniti općenito na korištenje forme odnosno žanra kao „znaka“ ili „označitelja“ sa svojim imanentnim značenjem. Naime, Slamnig tvrdi sljedeće: „Mislim da oblik može imati značenje, dakle ne bih pisao pjesme da bi samo bila forma, nego da i ta forma nešto znači, da nas ona o nečemu sama po sebi obavještava.“23 Slijedeći tu misao, držim da i za samu formu ili „znak“ Šoljanove romance možemo tvrditi kako ona govori sama za sebe i upućuje na mogućnost različitih tumačenja sadržanoga iliti „označenog“.24 Gospić Županović ističe slojevitost Romance – njezinu istodobnu višeznačnost, svojevrsnu značenjsku zagonetnost ili neuhvatljivost koja upućuje na mogućnost različitih razina iščitavanja njezina tekstualnog tkiva,„stoga joj se prilazilo i tumačilo je se iz različitih analitičkih perspektiva i motrišta“. Jedna od svakako zanimljivijih dimenzija teksta, koja kao da je ostala po strani ili na samome rubu istraživačkih interesa, jest generička dimenzija teksta odnosno njegov generički identitet, istakla je Gospić Županović kao poticaj za svoju studiju. Na tome tragu želim istaknuti, primjenjujući spomenutu Slamnigovu misao i na Šoljanovu motrenu dramu, kako je upravo referiranje na srednji vijek i žanr romance (s tipiziranim likovima Gospe, Službenice, Viteza i Kapelana) zapravo svojevrsna dosjetka, a iz nje proizlazi ironija pomoću koje se naša, tj. čitateljeva predodžba ili horizont očekivanja izokreću. Ironičar, slijedeći Jankélévitchev paradoks, zbija šale s određenim vrijednostima zato što upravo u njih vjeruje25. Slamnig se u svojoj Svjetskoj književnosti zapadnoga kruga26 iz 1973. u velikoj mjeri bavio upravo trubadurskom književnošću, što je moguće imalo utjecaja i po svemu sudeći nadahnulo Šoljana da se posluži pričom iz srednovjekovnoga odnosno trubadurskoga miljea. 23 Prema M. Mađarević,„Poetika dosjetke u pjesništvu Ivana Slamniga“, diplomski rad, 2013., str. 28. 24 O prvim kritičkim reakcijama detaljnije pišu Flaker 1995. i Senker 2001. Ana Gospić Županović usredotočila se, kako je rečeno, na „generičke permutacije Šoljanove Romance o tri ljubavi ljubavi“, tj. na njezin generički identitet (usp. Ana Gospić Županović, „Generičke permutacije Šoljanove Romance o tri ljubavi“.) 25 Jankélévitch, op. cit., str. 170. 26 „Godine 1973. objavljuje Slamnig Svjetsku književnost zapadnog kruga (pisanu zajedno s bratom Svevladom i u suradnji s Aleksandrom Flakerom), jezgrovitu sintezu glavnih tokova i ključnih osobnosti eurocentrično shvaćene literarne povijesti (što će dočekati i nekoliko potonjih izdanja)“; prenijeto iz https://www.matica.hr/media/knjige/izabrana-djela-1292/pdf/ljetopis-i-izabrana-bibliografija-ivana-slamniga.pdf, str. 48.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=