144 O ŠOLJANU Helena PERIČIĆ stualni momentum20, tj. označiteljska poluga sa zadaćom ironizacije, upravo kombinacija forme odnosno žanra ili pak strukture koja se referira na razdoblje srednjega vijeka i renesanse. Formalno-žanrovska utemeljenost intertekstualnosti ovdje bi tako mogla podrazumijevati korištenje forme odnosno žanra romance kao temeljnoga, inicijalnog oblika, pri čemu je moguće raspravljati o generičkim pojedinostima motrenoga teksta i o potencijalnom razlikovanju žanra romanse ili pak romance u određenju ovoga teksta (kao što to u ovdje već spomenutom radu objavljenom 2022. čini Ana Gospić Županović). Uzevši u obzir ozbiljnost i krajnju studioznost autoričina pristupa te argumentiranost teze, držim ipak nužnim spomenuti sljedeće: naime, ne vjerujem da se sam Antun Šoljan – imajući na umu njegovo cjelokupno angažiranje oko prevođenja i tumačenja književnosti, poglavito one napisane na engleskom jeziku (kao što je npr. opus Thomasa Stearnsa Eliota kojega Šoljan prevodi sa Slamnigom) – zamarao razlikom između romance i romanse u mogućoj primjeni tih termina u interpretaciji njegove Romance o tri ljubavi. Pored ostalog u Eliotovu stvaralaštvu Šoljan je prevodio upravo Pustu zemlju (idejno temeljenu dijelom na antropološkoj knjizi iz 1920. autorice Jessie Weston21, koja u svom naslovu uključuje termin „romance“ – From Ritual to Romance – a taj se izraz, koliko mi je poznato, u engleskoj literarnoj terminologiji ne razlikuje od onoga što u našoj terminologiji razumijevamo pod terminom „romansa“). Vjerujem, dakle, kako Šoljan zapravo nije pridavao veću važnost preciziranju i detaljiziranju razlikovanja značenja termina romance od termina romanse, s obzirom na njegovu anglističku (malo je reći) profiliranost, dapače angažman unešen u studiranje, prevođenje i tumačenje korpusa književnosti pisane na engleskome jeziku, bilo da je ona britanske ili sjevernoameričke provenijencije. Usudila bih se se tim tragom tvrditi da je možda i nepotrebno inzistirati na nekom od tih pojmova, s obzirom na činjenicu kako u engleskom jeziku odnosno književnoznanstvenoj terminologiji postoji termin romance u jedinstvenom značenju; teško je vjerovati da se Šoljan, pišući svoju Romancu o tri ljubavi, odveć (ako uopće) zaokupljao seciranjem etimologije i preciznom primjenom jednoga od ovih dvaju termina.22 Nadalje, vjerujem kako niti jedno tumačenje Šoljanovih tekstova kao što je tekst Romance i u njima zastupljene ironizacije (postignute pomoću intertekstualnosti odnosno pripadajućih tipova koje opisujem u ovdje navedenoj tipologiji) ne može 20 ...u značenju trenutka u kojem se spoje dvije ili više sila koje postižu multiplicirani efekt, snagu, zamah. 21 Jessie Weston, From Ritual to Romance, Cambridge University Press, 1920. 22 https://www.merriam-webster.com/dictionary/romance. U Webster Dictionary riječ „romance“ tumači se i kao žanrovski određeno književno djelo vezano za srednjovjekovlje („a medieval tale based on legend, chivalric love and adventure, or the supernatural“), ali i kao „love affair“.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=