142 O ŠOLJANU Helena PERIČIĆ /---/ intertekstualnost zamjenjuje osporenu vezu autor – tekst onom između čitatelja i teksta, onom koja postavlja mjesto tekstualnog značenja unutar same povijesti diskurza. Neko književno djelo ustvari ne može više biti razumljeno kao original; ako je bilo takvim, to je bez značenja za njegovog čitatelja. Samo kao dio predhodnih diskurza bilo koji tekst izvodi značenje i smisao.16 Odnosno: Drugim riječima, tekst upotrebljen u drugome djelu prestaje biti samim sobom; tekst stječe kontekst u kojemu iz subjekta postaje objekt. Ipak, unatoč tomu što originalan tekst postaje referentno gradivo u nekom drugom tekstu, taj tekst o sebi mora zadržati sve informacije jer bez njih ne bi imao smisla niti bi bio zanimljiv za uporabu u novome tekstu. Intertekstualnost predstavlja dokaz učenosti: njome se zapravo ispituje znanje čitatelja.17 Najprije valja, barem u glavnim crtama, razjasniti na koji se način u Romanci ostvaruje intertekstualnost. In modo grosso, ona se pojavljuje kroz nekoliko modela – ovdje se navode osnovna četiri modela, stupnja ili mehanizma – koje je autorica ovih redaka u dosadanjim svojim radovima o hrvatskoj drami druge polovine XX. st navodila: 1. intertekstualnost u užem smislu riječi, koja se ostvaruje pomoću fabularne tj. tematske i strukturalne posudbe ili narativnog naslanjanja na neko kanonizirano književno djelo ili skupinu djela; 2. metonimijsko ili povijesno oslanjanje pri čemu se često stvaraju neke vrsti metapovijesnih ili pseudopovijesnih priča; 3. religijsko-mitološki način preuzimanja ili odražavanja predloška; te 4. citatni ili aluzivni model ili tip ostvarenja intertekstualnosti putem umetanja dijelova predteksta (više ili manje uočljivih i posve prikrivenih ) te putem parafraziranja.18 16 Linda Hutcheon,„Intertekstualnost, parodija i diskurzi povijesti“, Republika, Zagreb, 50, 1994., br. 1-3, str. 98. 17 Vidi Marina Mađarević, Poetika dosjetke u pjesništvu Ivana Slamniga (diplomski rad), mentor Krešimir Bagić, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb, obranjeno 2013., str. 33. 18 Usporedi Grgo Mišković – Helena Peričić,„Intertekstualnost u hrvatskoj drami druge polovice XX. stoljeća. Tipologija”, Krležini dani u Osijeku 2008, („Tekst, podtekst i intertekst u hrvatskoj drami i kazalištu”), HAZU/HNK u Osijeku/Filozofski fakultet u Osijeku, Zagreb/Osijek, 2009., str. 103-115.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=