138 O ŠOLJANU Helena PERIČIĆ da) šali s onim što mu je važno, s vrijednostima u koje vjeruje.4 Ironizacija ima svoje polazište u dosjetci, često ostvarenoj kao „podrivačka višeznačnost“5 (A. Peti), a ona pak treba i pretpostavlja angažiranost samoga čitatelja, slušatelja ili gledatelja (dakle, recipijenta) od kojega se očekuje da shvati izrečeni sadržaj kako bi se dosjetka uopće smatrala učinkovitom i uspješnom. Teoretičari tvrde: dok vic želi samo ismijati, kritizirati, i u tomu se, nakon što proizvede humoristični efekt, zaustavlja, dotle se učinak dosjetke nastavlja i nakon što je dosjetka izrečena. Potonjoj je cilj narugati se, ali pokušava ostati dio opomenutoga, prihvaćajući dio tereta kritike. Otuda je vjerojatno razumljivo, s obzirom na to da je dosjetka put k ironiji, da Andre Jolles za ironiju daje sljedeće objašnjenje: „Satira uništava – ironija odgaja.“6 Ironija je, dapače, smatra Anita Peti:„/---/imanentno umjetnički način izražavanja, kroz koji se, na neki način, potvrđuje umjetnost kao izraz slobodnog dijaloškog duha“.7 Ironizacija dakle, provedena kroz intertekstualnost, potakla je autoricu ovoga izlaganja da se za ovogodišnji skup pozabavi upravo načinom na koji je ona, ironija,ostvarena u Šoljanovoj Romanci jer nam se čini da ironiji – pa i u svakodnevnoj komunikaciji – sve teže, preplašenije i rjeđe pribjegavamo; naprotiv, kao da od nje uzmičemo, i to pod prijetnjom onoga zapovjednog mača famozne, tzv. političke korektnosti koji nam posljednjih godina leluja nad glavama i u mnogočemu određuje svakodnevicu. Naime, nastojimo – u odnosu na sve polemički poticajno i prijeporno – biti apsolutno korektni,„čisti“ i neutralni pa se pretvaramo u dosadne sudionike nepostojeće rasprave u kojoj ironije pa tako ni humora nema ni za lijek. Moguće da je to izbjegavanje„dosadnog“ te njegovo zamjenjivanje ironijom u komunikaciji, pa i književnoj, tijekom povijesti, doprinijelo izrazitoj slojevitosti, višeznačnosti ili svojevrsnoj značenjskoj „zagonetnosti ili neuhvatljivosti“, kako piše Ana Gospić Županović o Šoljanovu ovdje predmetnom tekstu. Nije teško zaključili kako nam se on nudi na iščitavanje „iz različitih analitičkih perspektiva i motrišta“.8 4 Usp. V. Jankélévitch /Jankelevič/, Ironija, prev. B. Jelić, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Sremski Karlovci, 1989., str. 170. 5 Anita Peti,„Ironija u dramaturgiji Antuna Šoljana“, Croatica, Zagreb, 21, 1990., 34., str. 126. 6 André Jolles, Jednostavni oblici, Matica hrvatska, Zagreb, 2000., str. 283. https://core.ac.uk/ download/299369441.pdf. 7 Peti, op. cit., str. 124. 8 Ana Gospić Županović,„Generičke permutacije Šoljanove Romance o tri ljubavi“, u: Croatica et Slavica Iadertina, Sveučilište u Zadru, Vol. 18, No. 1, Zadar, 2022., str. 91; https://hrcak.srce. hr/file/417264.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=