Nova Istra br. 1-2 2025.

96 KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Dragutin LUČIĆ Luce požare, raskoši, a zvijezde se obaraju u razdrljenu košulju, kao radosne suze noći. ŠTIMUNG SVIBANJSKE GRANE Luka je prošibana njihanjem jarbola i konopaca, a na jednoj lađi sjedi dječarac od deset godina, s plavim očima pravde. I misli: „Dobro je stići u luke i čuti žamor razgovora; ali kad sam uhvaćen u kopče pristaništa, sjećam se zelenih i ljubičastih mora i želim da budem, na vjetru, na kiši, sam. Jer se tiše misli javljaju na obrijanoj pučini i ključa limfa u mojoju dubini. Kada pliskavice plešu povrh talasa, o dajte da odem iz luka. Vodi nas, galebe, u slobodni svijet. Veseli me crveno i zeleno svjetlo signala u noći, ali sunce i mjesec darivaju zlata i srebra pune pregršti, a zvijezde padaju u razdrljenu košulju, kao radosne suze noći.4 Usput, sam će Pavletić ponoviti takav opit s Ujevićevim „telegrafskim” (sekvence su odijeljene „crticama”) Bilješkama iz kafane Topole, pretvarajući ih sad u proznu, sad u pjesničku formu, no uvijek pod jednakim zajedničkim nazivnikom:„lirsko kazivanje”. Versificirana leksikografija No uz to, uz Ujevićevo se ime vezuje, za „slučaj Žunec” još i indikativan terminus technicus – „versificirana leksikografija”, što je zapravo vrsta „poetske retorike” nasljedovane iz latiniziranog srednjovjekovlja, a s korijenima u antici. Jer Ujević, poput Baudelairea (na nj se poziva i Žunec), poetsko nadahnuće nalazi u rječnicima, ciklopedijima, enciklopedijama, leksikonima,„svodeći” ih, doduše fragmentarno i povremeno, u svoje pjesništvo; njemu je, kako sam kaže, enciklopedija jedna„cijela skraćena biblioteka”, a „dobar leksikon najugodnije štivo”, jer „vodi računa o budoarima, a ne samo o sanskritolozima”:„Meni na svakoj stranici pjeva poluzaboravljene ljubavne pjesme.” No, zvoni Pavletić,„postoji jedna (jedna jedina!) pjesma koja u cjelosti pokušava dosegnuti maksimum leksičke koncentracije u obliku tzv.versificirane leksikografije”. To je Poezija rječnika, a u kojoj Tin tehnikom „kolaža” pronađenim riječima, pojmovima, nazivima, imenima, uz manje ili više duhovii komentar, poneki kalambur ili dosjetku, asocijaciju, zalutalu rimu, malu banalnost,„poetizira” proza4 Vlatko Pavletić, Otvorena poetika Tina Ujevića, Epifanija, Zagreb, 2008., str. 79-80.

RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=