97 Dragutin LUČIĆ Luce KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST ičnost vokabulara poništavajući sam kontekst, za ilustraciju čega neka ovdje posluži tek nekoliko nasumce izabranih strofa: Kozmokratija gledana kroz prozore kočije. Rijeka Krka i brdo Okić. Iz likorna u mazivne motore (u duru i u molu) dada i gaga. Hoću da jedem sipa. Silfe i elfe, alfo moga duha! Diskonto moga mozga: Tabaci, za Abelare Alde. Kurundi Vinaver u bundi Umrijet ćemo, kažu, s ovim vremenom... „Poezija rječnika primjer je krajnosti koju ni sam Ujević nije više nikada u cjelosti ponovio”, pa ga, savjetuje Pavletić, ni „drugi” nemaju razloga „nasljedovati”5. Žunec ga očito nije poslušao... Ako se konzekventno do kraja promisli što je zapravo Žunec učinio ili počinio poetskom oporabom Enciklopedije, onda bi se u svim dosad navedenim slučajevima na koje se u ovome ogledu pozivalo – od Duchampa, preko Marula do Ujevića – prije moglo govoriti o amfibolijama no o analogijama. Benjamin: citati bez navodnika Naime Žunec je, proceduralno gledajući, izvornu Medicinsku enciklopediju s njenih 4.500 stranica konvertirao u Kanconijer ne mijenjajući ništa, odnosno vršeći odabir mjesta pogodnih za „poetifikaciju”, a to su u pravilu dijelovi članaka enciklopedijskih natuknica doslovno preneseni u pjesničku zbirku, naravno razlamani, kako je već rečeno, u slobodne stihove. Za razliku od Duchampa, koji je, nošen mimetičkim viđenjem umjetnosti, tragao za njima i nalazio zgotovljene predmete koji oblikom bude asocijacije na nešto drugo i drugačije od njih samih, odnosno od njihove izvorne, obično uporabne svrhe, te im je sukladno tomu davao naslove kao što su Rotary Demisphere, Bicycle Wheel, Air de Paris, a koji ipak predstavljaju nagovor na određeno istumačenje, dotle je Žunec svoje jezične arte-fakte naslovio doslovce naslovi5 Isto, str. 168-169.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=