95 Dragutin LUČIĆ Luce KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST No, kad je već o mogućim analogijama riječ, pri ruci je još jedan naš klasik, za kakvog se gotovo unisono drži Tina Ujevića, a koji je, usput rečeno, o Maruliću Marku, spljetskom začinjavcu ispjevao čakavsku pjesmu, koje su stihovi ironijom sudbine urezani u postament Marulićeva spomenika kipara Ivana Meštrovića – naime, poslije, tako reći, naručene laude koju je ispjevao za Katalog Meštrovićeve Londonske izložbe 1916. za Velikoga rata, Tin za nj više nije nalazio lijepu riječ, pa je tako, tek ilustracije radi, njegovu skulpturu Pobednika na beogradskom Kalemegdanu, jer da više nalikuje atleti, nego heroju, nazivao Po-bednik. Zašto Ujević? Jer je, kako je to zapazio Vlatko Pavletić u odsječku Poezijom prema prozi, i obratno studije Otvorena poetika Tina Ujevića, ovaj napisao tako reći dvije zamalo istovjetne inačice „lirskog kazivanja” – versificiranu Pozdravi majske grane i proznu Štimung svibanjske grane, te ih je, usporedbe radi, djelomice i citirao: POZDRAVI MAJSKE GRANE Njihanja jarbola i konopaca šibaju luku, a na jedoj lađi. s nogama van, sjedi dječarac od deset godina, sa plavim očima pravde. I snatri: „Dobro je stići u luke gdje žamore razgovori, ali kad sam okovan u kopče pristaništa, s mukom se sjećam zelenih i ljubičastih mora i želim da budem na kiši na vjetru sam. Jer se tiše misli pojavljuju na obrijanoj pučini i ključa limfa u mojoj dubini. Kada pliskavice plešu povrh voda, o dajte da odem iz luka. Golica me crveno i zeleno svjetlo, signala u noći, ali sunce i mjesec darivaju zlata i srebra pune pregršti,
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=