78 KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Damir BARBARIĆ puko ljudskog oglašavanja uklonjen je svaki izravni spomen na muze i jedinstvenost njihova dara ljudima. Jer muzika je Grcima bila živo i obuhvatno jedinstvo pjevanja, instrumentalne glazbe i plesa, pa i mnogo više od toga, naime općenit naziv za pravu i istinsku obrazovanost, te je upravo kao takva bila zahvalno primana i njegovana kao sveti dar muza. * * * Ovo bih razmatranje htio zaključiti tvrdnjom da je, baš kao i pjesništvo, i sama filozofija plod entuzijazma, da i nju potiču i njom vladaju muze, iako možda više ne predvođene blistavim Apolonom, nego prije promišljenom Atenom, boginjom koja više od svega ljubi misao, um i mudrost. Malo nakon što je u Fedru izložio podrijetlo i bit pjesništva, Platon će time otvorenom obzorju božanskog zanosa priključiti i filozofiju. Za dušu filozofa ustvrdit će da je, koliko je moguće, uvijek prisjećanjem usmjerena onomu čemu smjera i sam bog, da bi bio božanskim, dodajući tomu sljedeće: „Čovjek koji se tim prisjećanjima ispravno služi, koji uvijek svetkuje svete svetkovine, jedini će biti doista savršen odnosno posvećen. A jer istupa iz ljudskih stremljenja i bavi se onim božanskim, bit će od mnoštva prekoravan kao da je poludio, a to da je obuzet i ispunjen bogom (enthousiason) mnoštvu će ostati skriveno.“36 I filozof je dakle kao i pjesnik, iako na drugi način, službenik muza. I on je zahvaćen i vođen entuzijazmom. I on, premda ne pjevajući, nego misleći, svetkuje božanske svetkovine. I on je izbačen iz navikom i običajem utvrđene zajednice ljudi, izložen njihovu prijekoru i poruzi kao da je lud. Zacijelo se mora činiti krajnje začudnim da to govori isti onaj filozof koji je kao malo tko u povijesti najprije u svojim ranijim dijalozima oštro kritizirao pjesnike i pjesništvo upravo zbog toga što su im djela plod nekog puko naravnog oduševljenja, a ne razložite spoznaje, da bi ih kasnije čak odstranio iz zamišljene istinske, filozofijom uređene i upravljane države. Kako je to moguće? Kako to dvoje povezati? Kako objasniti taj tako upadljiv i izazovan obrat? Budimo ipak oprezniji s tom odavno udomaćenom predrasudom o Platonu kao nepomirljivom protivniku pjesništva. Usput rečeno, protivno uobičajenom mnijenju, za svojevrsnu degradaciju pjesništva i zaborav njegove izvorne biti mnogo je više od Platona zaslužan Aristotel, koji je u razmatranjima svoje Poetike u potpunosti zapostavio značenje i ulogu božanskog entuzijazma, svodeći tajanstvenu moć spravljanja pjesama i umjetničkih djela uopće u osnovi tek na vještinu i tehniku. S druge strane, pjesnici koje Platon tjera iz države prije svega su njemu suvremeni„prosvijećeni“ pjesnici tragedija, koji su posredstvom sofista uzdignuti na nezasluženi tron neprikosnovenih znalaca i učitelja baš u svim pitanjima zajedničkog života ljudi. Platon ni 36 Platon, Phaidros 249c6-d3.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=