77 Damir BARBARIĆ KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST rođene iz hladnog razmišljanja i prosuđivanja, nisu znakovi kao nositelji objektivnih značenja, ali ni izrazi subjektivne duševne unutrašnjosti. Prije bi se moglo reći da su rođene iz neke vrste magičnog jedinstva u kojem je božanstvom zaneseni čovjek neposredno i najprisnije stopljen sa svijetom i bićima svijeta.32 Značenje i smisao riječi pravoga pjesničkog djela dade se primjereno čuti i razumjeti samo na podlozi i pozadini njihova zvučanja, ritma, melodije, metričkog i harmonijskog ustroja, što nas sve zajedno tek uvodi i tako reći unosi u izvorni temeljni ugođaj iz kojega su u pravom pjesničkom zanosu potekle. Utoliko bi se moglo reći da pjesništvo do riječi dovodi stvari upravo kao ono što one same uistinu jesu. Zbog sveobuhvatne i ničim narušene neposrednosti u kojoj pjesnik biva entuzijazmom zahvaćen i ponesen onom božanskom, da bi se tek snagom ritma i mjere vratio skladu uređena svijeta, u riječima pjesme, lirske prije svega, stvari svijeta kao da se prvi put otvaraju i očituju u svojem čistom i nepomućenom bitku. U njima se, donekle kao i u riječima pravoga filozofijskog mišljenja, izvorno otkriva i pokazuje ono što bi se na tragu Goetheova nepogrešiva instinkta dalo naslutiti kao duboko u svakoj, pa i najneznatnijoj stvari skrivenu sveobuhvatnu harmoniju, satkanu od jedva zamjetljivih „svetih titraja“ kojima je povezano sve što jest i koje možda jedine treba smatrati pravim bićima. Pjesništvu je, uostalom kao i svakoj umjetnosti, svojstvena čudesno izvorna snaga otvaranja, raskrivanja i izvođenja na javu, kojom se ti sveti titraji, ti „temeljni odnosi“33, u zanosu sjedinjenom s teško izborenom lakoćom umijeća uobličuju u oblik i sliku, shvaćene u najširem smislu. Nije slučajno da smo u ovim razlaganjima postupno sve češće nailazili na vezu pjesništva i muzike. Gotovo da bi se sa Schadewaldtom moglo reći kako cijela rana povijest lirike mora biti uvrštena u povijest muzike.34 U slušanju muza pjesnik se, njihovu zovu i nagovoru poslušan, odvažno i smjerno prepušta „ekstatičnosti metafizičke radosti“, u kojoj titra iskonska, sve prožimajuća muzika, takva koja je „prije svake muzike, prije svih umjetnosti, znanosti, zakonodavstava i izricanja prava“35. Grčki pjesnik pjesme u pravilu nije priređivao i pisao za čitanje, nego ih je kazivao, bolje rečeno pjevao ili skandirao, a najčešće je i sam skladao prateću glazbu i određivao korake plesnih korova te ih zajedno s njima uvježbavao. Muzike u kasnijem i današnjem smislu instrumentalne glazbe u Grka jedva da je bilo. Koliko je daleko dospio današnji zaborav onoga povijesno izvornog dade se odmjeriti na lakomislenom preimenovanju muzike u„glazbu“. Tim nemuštim dodvoravanjem mehanizmu 32 Schadewaldt, Die griechische Lyrik, 19. 33 Isto, 30. 34 Isto, 45. 35 Hans-Dieter Bahr, Zeit der Muße – Zeit der Musen, Tübingen, 2008., 184.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=