72 KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Damir BARBARIĆ Ono što izgleda za razliku od toga pouzdano znamo jest to da je pjesmi, neovisno o nosećem, prevladavajućem tonu ili pak takozvanoj temi ili sadržaju, svagda svojstvena duboka, nepomućena radost, kojom isijava i blista svako uspjelo djelo služenja muzama. Ali pravi pjesnici, kao i ponetko od drugih, znaju da je to radost neke sasvim posebne vrste. Jer u ushitu entuzijazma ugođena i rođena pjesma proroka, glasnika i službenika muza ipak je samo pjesma čovjeka smrtnika. Blaženstvo njegova zanosa, koji ga uzdiže nad ono obično, čineći mu to obično jedva izdrživim kao ono što ga bez milosti pritišće, sputava i zatupljuje, u sebi krije tajanstven, jedva zamjetan drhtaj užasa, koji mu otkriva da je premješten u nešto posve strano, nelagodno i neizvjesno, nešto što u njemu izaziva bezdano duboku prepast, koja ostaje pohranjena duboko u njegovoj duši i u pjesmi koja se iz nje izvija. Blistavi sjaj pjesme muza u čovjeka ne može biti čist i nepomućen. Svjetlo i vedrina njegove pjesme svagda su pomračene pritajenom tamom. Duboko u središtu pjesničkog ushita, u vedrini radosti kojom je prožet i nošen, kriju se prepast i užas, ali prije svega duboka, neuklonjiva tuga. Temeljni ugođaj pjesništva prožet je bezdanom tugom, skrivenom pod velom radosti, tugom koju se zbog njezine iznimnosti smije nazvati čudesnom i svetom. Koliko god usiljeno i apsurdno to moglo zvučati, radost je u pjesmi svagda iz temelja prožeta tugom, baš kao i obrnuto tuga radošću. One su uistinu neodvojive i u prikrivenom središtu pjesme su jedno i isto. * * * Pokušajmo sabrati sve dosad kazano. Čini se najboljim pustiti da to umjesto nas učini onaj mislilac na čije smo se poticajne uvide i dosad u znatnoj mjeri oslanjali: Onom svetkovnom pripada sjaj. Ali sjaj zapravo potječe od blistanja i sjajenja onog bitnog. Ukoliko ono zasja, sve na stvarima i ljudima stupa u opuštenost svojeg sjajenja, a taj sjaj opet od ljudi traži nakit i kićenje. Nikad oni sami po sebi ne rađaju sjaj svetkovine. Što je svetkovina svečanija, to znači što je više ispunjena očekivanjem onoga neobičnog, to opuštenije je sve držanje i to više je odmaknuto od onoga običnog. Ali odmaknutost od običnog u ono istinski neobično nije bauljanje u raspuštenost, nego je vezivanje uz ono bitno i uz prikrivenu usklađenost i pravilo bića. Slobodno titrajuće vezivanje u pravilo i razvijanje bogatstva slobodnih mogućnosti onog pravilnog, koje iz takva titranja proizlazi – to je bit igre. Kad čovjek u ovladanom jedin-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=