70 KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Damir BARBARIĆ šljenje, može udovoljiti jedino ako je uklopljeno u tako shvaćenu opću svetkovinu, štoviše ako čini sámo njezino središte. Jedan od rijetkih koji su shvaćali i znali koliko bi blagotvorno to moglo biti, a koliko je ipak udaljeno od onoga što se danas i već odavno od umjetnosti traži i očekuje, bio je Nietzsche: Što će nam sva naša umjetnost umjetničkih djela, kad nam se gubi ona viša umjetnost, umjetnost svetkovina! Nekad su sva umjetnička djela bila izložena na velikoj svetkovnoj cesti čovječanstva, kao znakovi sjećanja i spomenici viših i blaženih momenata. Sad se umjetničkim djelima bijedne iscrpljenike i bolesnike želi s velike ceste boli čovječanstva odvući u stranu, na kratak trenutak naslade; nudi im se slabašna opojenost i malo ludila.14 Svetkovina nije praznik, kako nazivamo njezin suvremeni privid, otkrivajući tako i bez svjesne nakane da je više nismo u stanju iskusiti drukčije do kao prazninu, u kojoj se na stotinu načina trudimo otkloniti i potisnuti duboku dosadu što nas spopada u vremenu koje je iznenada postalo pustim i praznim. Praznik, pa i onda kad je kao prigodno ljudsko slavlje pod imenom„blagdana“ naoko istrgnut iz svakodnevice, uvijek ostaje vrijeme odmora, ili pak igre i zabave, te je tako ipak, iako samo negativno, svagda određen naporom i ozbiljnošću rada. Tako nam se u tom prividu svetkovanja najčešće događa da prestankom rada zapravo ne znamo što bismo sa sobom počeli te nam praznično vrijeme postaje prigodom za bijeg od nas samih i povodom za svakovrsno omamljivanje. Svetkovina je nešto iz temelja drugo. Ona nije tek jedna od ljudskih ustanova. Tamo gdje je čovjek utemeljuje po svojoj volji i nahođenju, ona mu uskraćuje svoju bit i brzo se preokreće u suprotnost. Tomu nasuprot, prava je svetkovina „zgoda izlaženja bogova i ljudi jednih drugima u susret. Ono svetkovno svetkovine temelj je te zgode, koja ne može biti ni od bogova prouzročena ni od ljudi spravljena.“15 U svetkovini čovjek biva oslobođen od onoga uobičajenog i običnog te otvoren i slobodan za iskustvo onoga neobičnog. Pritom to neobično uopće nije nešto osobito, izuzetno i nikad viđeno, nije ni senzacija ni atrakcija. Svetkovina nam, baš naprotiv, otvara i očituje svu bezdano duboku neobičnost i začudnost onoga naoko najobičnijeg i najjednostavnijeg, onoga što svaki dan susrećemo, u čemu i sa čim svagda jesmo, 14 Friedrich Nietzsche, Fröhliche Wissenschaft, af. 89, u: Sämtliche Werke. Kritische Studienausgabe in 15 Bänden, hrsg. von Giorgio Colli u. Mazzino Montinari, München, 1980., Bd. 3, 446. 15 Martin Heidegger, Hölderlins Hymne „Andenken“, GA 52, hrsg. von Curd Ochwadt, Frankfurt am Main, 1982., 64 i d. Usp. Damir Barbarić, Politika Platonovih Zakona, drugo, pregledano i dopunjeno izdanje, Zagreb, 2009. (11986.), 116 i d.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=